ČOVJEK MASE – Breme Slobode

covjek mase.png


Gubitkom apsolutnih vrijednosti, misije, smisla i svrhe koju treba postići u ovom svijetu, svaki pojedinac biva ostavljen sam sebi dati smisao vlastitom postojanju.

Lišen gotovo svake vrijednosti i norme koje su njegovi preci poštivali i živili, u društvu u kojemu se nameće rasipnost i hedonizam, okrutna i bespoštedna borba za novcem i moći, ostaje samo ispraznost i njezino izbjegavanje.

Mogućnosti i prilike koje današnji svijet nudi, svakim danom su sve šire i brojnije, kako kroz napredak znanosti i industrije, tako i kroz razvoj civilizacije, demokracije i ljudskih prava, sve postaje lakše i dostupnije, a opet kao da život postaje sve teži i mukotrpniji.

Sloboda koju je čovjek zadobio nije ga oslobodila već mu je stvorila novi teret a shodno tome i nesnosnu želju da se istog riješi tako da svoju slobodu poda nekom vođi; autoritetu, instituciji, koja će za njega učiniti teške odabire; koje će za njega misliti i reći mu što je pravo, a što krivo.

Sloboda obvezuje!

Obvezuje svakog čovjeka da postane odgovornim za svoj život; da odluči kojim putem krenuti i da svojim djelovanjem stvori svoju priču!

Sve je moguće; mogu biti što god želim“ – sa osmijeh na licu i ushitom u srcu, prva je misao slobodnog čovjeka, samo da bi tren iza tu misao i osmijeh zamijenilo tmurno lice i zabrinut pogled – „Što ja stvarno želim?! Jesam li donio pravu odluku? Što ako pogriješim?“ (Povezani članak: POSEBNI STE BAŠ TAKVI KAKVI JESTE!).

Više izbora ne maksimizira ljudsku slobodu, kako teorija tvrdi, već čovjeka čini tjeskobnim i nemirnim, potičući ga da stalno preispituje svoje odluke te ga na kraju ta ista „sloboda“  paralizira i dovodi do toga da odgađa bilo kakav izbor.

Suočen sa tolikim brojem mogućnosti čovjek postaje opterećen oportunitetnim troškom svake od svojih odluka.

Kako život postaje sve kompleksniji i brži, iz dana u dan potrebno je donositi sve više odluka i sve one iziskuju dodatni mentalni napor i vrijeme – koje modernom čovjeku kronično nedostaje, jer drugi upravljaju njime (posao, obitelj, prijatelji…).

Zato je čovjek mase spreman predati svoju novostečenu slobodu pojedincu ili organizaciji koja će za njega odlučiti, a on će imati više vremena da radi ono što ne voli ili jednostavno ljenčari, kupuje i troši stvari koje mu ne trebaju i živi život koji mu je netko drugi namijenio (utisnutim putem obrazovanja i medija).

Paradoksalno je da živimo u doba gotovo neograničenih mogućnosti i obilja, u kojemu se svakim danom pomiču horizonti koji su se do jučer činili nedohvatljivi, a u isto vrijeme osjećamo nemir i tjeskobno se brinemo za sutra tražeći svoje mjesto u ovom svijetu.

Povezivanje i umrežavanje eksponencijalno se ubrzava i civilizacija nezaustavljivo struji naprijed, dok u isto vrijeme razina sreće i zadovoljstva koju pojedinac osjeća drastično opada.

Sve smo usamljeniji i otuđeniji.

Zato se težimo uklopiti, biti kao drugi, misleći da ćemo tako postati stvarniji.

Imamo idole i uzore, trendove i modu koje nam serviraju masovni mediji; koje pak onda gledaju i slijede bezlične lutke misleći i oblačeći se u ono što im je rečeno; utopljeni u moru istih, pokušavajući biti što sličniji jedni drugima – koji isto misle, isto jedu, isto izgledaju…postati jedno, neprimjetno, isto…

To vam trenutno može dati određenu dozu sigurnosti i smisla, ali umjesto da nas sličnosti povezuju, one samo produbljuju otuđenost koju osjećamo jer u procesu adaptacije gubimo sebe i svoje autentično ja.

I onda se pitamo zašto smo nesretni?

Odgovor je jednostavan – zato jer ne živimo svoje živote, već one koje nam je netko drugi rekao da bi trebali.

Živimo kako bi se uklopili, kako bi ispunili nečija tuđa očekivanja; kako bi ostvarili tuđe ciljeve – ne svoje.

Zašto smo često frustrirani i ne dobivamo ono što želimo, iako radimo sve kako su nam rekli?

Zato jer su nas od djetinjstva lagali, namjerno ili nenamjerno, počevši od roditelja, učitelja, medija, političara i znanstvenika, stvarajući u našim umovima mentalne modele o tome kako funkcionira svijet koji su međusobno konfliktni i kontradiktorni.

Mentalne sklopove koji nas drže u pokorstvu; koji nas čine suptibilnim manipulaciji i sklonim prihvaćanju iracionalnih stavova i ideja koje onda branimo svom svojom snagom iako iz okoline dobivamo povratne informacije koje su u suprotnosti s njima.

Pet minuta nakon našeg rođena odlučeno je naše ime, nacionalnost i religija, a mi onda provedemo ostatak svog života braneći nešto što nikada nismo ni izabrali.

Održavanje i branjenje tih ideja, koje nikada nismo preispitali i voljno prihvatili, čine nas nesretnim, jer svijet promatramo kroz one vrijednosti koje su u nas utisnute bez našeg svjesnog znanja, a ne za ono što on stvarno jest.

Kako bi otkrili i ostvarili sebe, moramo biti spremni izgubiti sebe – mentalnu konstrukciju onog što mislimo da jesmo.

Moramo smoći hrabrosti izaći iz okvira društveno prihvaćene „normalnosti“, uvjetovanosti i komfora, odbaciti sve ono što mislimo da znamo o sebi i svijetu i pogledati stvari i ljude za ono što stvarno jesu, a ne za ono što bi trebali biti sukladno „našem“ mentalnom modelu (viđenju svijeta).

Jedini način da postanemo autentični i sretni pojedinci je da prihvatimo breme slobode i rečemo:

„Moj život, moja odgovornost!”

“Moje odluke, moj izbor!“

i prestanemo tražiti druge da nam kažu tko smo i što bi trebali biti! (Povezani članak: UPOZNAJ SEBE I PRONAĐI SVOJ PUT!)

Ocijenite članak:

Prosječna ocjena 5 / 5. Broj glasova: 2

Za sada nema glasova! Budite prvi koji će ocijeniti ovaj post.

Podjeli: