PUT SAMOOSTVARENJA –prihvaćanje vlastite smrtnosti

SMRT


Većina ljudi, kad nije zauzeta radom i kad god ima trenutak slobodnog vremena upada u „dnevno sanjarenje – razmišljanje o budućnosti, svojim snovima i željama, što bi sve mogli postići i učiniti, vrlo rijetko uzimajući u obzir ograničenost vremena i snage koju imaju na raspolaganju. Mišljenja su da će za njihovo ostvarenje uvijek biti vremena, tamo negdje u nekoj skoroj ili daljnjoj budućnosti, kad završe „ovo“, kad postignu „ono“. Mnogi svoje djetinjstvo i mladost, nerijetko i ostatak života, provedu nesvjesni svoje smrtnosti i ograničenja, mišljenja da će biti prilika i vremena za sve. Zbog toga vrlo često odgađaju sve one aktivnosti koje zahtijevaju puno vremena i truda pod izlikom da će kasnije biti vremena za te stvari, a sada je bitnije uživati. Nažalost (ili na sreću), ne živimo vječno i godine brzo prolete, ostavljajući mnoge snove i ciljeve neispunjenima. Neki nikada ni ne učine taj korak iz djeteta u odraslu osobu i ostanu vječni sanjari koji čekaju pravi trenutak i prave uvijete da napokon ostvare svoje želje i snove. Oni su u tom pogledu kao Petar Pan koji zauvijek želi ostati dijete u svijetu neograničenih mogućnosti i vremena, u kojemu ništa nije nemoguće i nikada nije kasno, no prije ili kasnije, vrijeme svih sustigne i neminovni krug života se zatvara.

Kako je rekao Antoine de Saint-Exupery: „Cilj bez plana puka je želja“ i upravo taj nedostatak plana je jedan od razlog zbog kojega mnogi nikada ne ostvare svoje snove. Kako smo već spomenuli u prijašnjem članku , plan je neophodan za početak, ali da bi dosegli zacrtani cilj, potrebna nam je dosljednost – mentalna snaga i motiviranost da kroz sve poteškoće i prepreke ustrajemo i nastavimo do kraja, do cilja. Greške i promašaji neminovne su na putu, čak i uz najbolji plan i ovisno o tome kako ih shvatimo i kako na njih reagiramo, naše reakcije će nas dovesti do uspjeha ili poraza. Čovjek svjestan svoje prolaznosti te svojih fizičkih i mentalnih ograničenja usredotočiti će se na ono bitno i živjeti svaki dan bez žaljenja i osjećaja da nešto propušta.

Jedan od rituala koji osobno činim svake noći prije nego krenem na počinak, je da si postavim sljedeća pitanja: „ Da je ovo bio zadnji dan moga života bi li ga proveo kako sam ga proveo? Bi li učinio još nešto, a ostavio sam za sutra? Jesam li u miru sam sa sobom i drugima ili postoji nešto što sam trebao reći ili učiniti danas, a ostavio sam za sutra?“ Nakon godina ponavljanja istih, postala su mi prirodna i ne iziskuju nikakav napor ni prisjećanje, ali ono što rade i zašto bi svakome predložio da sličan ritual prakticira je podsjećanje samog sebe na prolaznost života i prihvaćanje vlastite smrtnosti i krajnosti. Postavljajući si ovakva pitanja razviti ćete samoispravljajući sistem koji će onemogućiti da se jednog dana probudite i shvatite da ste potratili vlastiti život radeći stvari koje vas ne usrećuju, okruženi ljudima koje ne volite, na poslu koji mrzite. Nećete se pronaći u situaciji da ste bili u svađi ili niste rekli kako se osjećate ili što osjećate za nekoga, a sutra više niste imali priliku to učiniti jer te osobe više nema; nećete propuštati prilike koje su jedinstvene, samo zato jer ih niste mogli prepoznati kao takve zbog zablude vječnosti vlastitog postojanja; nećete biti zarobljenik prošlosti, jer ćete biti fokusirani na sadašnjost; nećete biti tjeskobni, jer nećete ostavljati neriješene stvari za budućnost; nećete izbjegavati raditi na onim stvarima koje želite u svom životu, koliko god teške i zahtjevne bile, jer ćete biti svjesni da sutra možda nećete imati priliku…

Mnogi ljudi se boje smrti i ove riječi bi vas mogu preplašiti i uznemiriti, ali čim prebrodite početni šok i prihvatite smrt kao sastavni dio vašeg života, strah će nestati i smrt će postati vaš „vjerni pratitelj i sluga“. Prihvaćanje vlastite smrtnosti pomoći će vam da ne provedete život nikada stvarno ne živeći ga, u stalnom strahu od nekoga ili nečega, u stalnom isčekivanju, sanjarenju i odgađanju. Biti će tu kao stalni podsjetnik da svaki put kada nešto odlučite učiniti ili ne činiti, taj odabir plaćate svojim životom, odnosno, svojim vremenom, koje je ograničeno i konačno. Smrt će vašem životu dati smisao i fokus. Usmjeriti će vaše djelovanje na ono što je bitno, na ono što je svakome od nas pojedinačno bitno, ne na ono što su vam drugi rekli da je bitno i što mislite da trebate činiti kako bi u očima drugih bili uspješni i sretni. Uzemljiti će vas u sadašnjosti, u datom trenutku. Vidjeti ćete sebe i svijet za ono što jest, svu ljepotu i čaroliju življenja u svakom danu. Osjetiti ćete se življim nego što ste ikada prije bili čim shvatite da je bjedno bojati se neizbježnoga jer kad smrt dođe, nema koga (ja) da je se sjeća.

Završiti ćemo s citatom o smrti Paula Coelho-a koji lijepo sažimlje sve do sada navedeno u jednu rečenicu „Smrt primorava ljude da bolje osjete život“. Stoga, zaboravite na jučer i sutra, danas je dar, iskoristite ga, jer to je sve što imate!

Ocijenite članak:

Prosječna ocjena 0 / 5. Broj glasova: 0

Za sada nema glasova! Budite prvi koji će ocijeniti ovaj post.

Podjeli: