Što Se Dogodilo Današnjim Ženama?

Gdje je nestala sva nježnost, blagost i ženstvenost koja ih je činila „ljepšim spolom“ i razlikovala od „grubih“ muškaraca?

Vjerojatno nikada nisu izgledale ljepše i privlačnije, i život nikada nije bio ugodniji i lakši za jednu ženu uz sve prednosti i dosege koje današnja industrija i tehnologija nude, ali čim zavirimo ispod sve te šminke, odjeće, nakita i plastike nešto ozbiljno ne valja.

Iza svih tih fasada skrivaju se groteskne kreature lišene svake ljudskosti, ispunjene toliko gorčinom i nemirom, tolikim prezirom prema sebi i drugima, usmjerene prema jednom cilju – kako pronaći partnera koji će preuzeti sve njezine probleme i obveze na sebe, a njoj omogućiti da uživa i bude vječno dijete.

Je li to veliki napredak i pobjeda do koje nas je dovela emancipacija žena kroz pokret feminizma – izjednačavanje žena sa muškarcima do te mjere da više ne postoji razlika među njima; gubitak svih onih odlika koje jednu ženu čine ženom predstavljajući ih kao nazadne i dosadne, te kroz posramljivanje i ismijavanje takvih žene nazivajući ih „glupačama“ i „zaostalima“?

Kakva je to „moderna“, „neovisna“ i „snažna žena“?

Stalno je nezadovoljna jer ‘mora raditi‘ i biti snažna, iako ne želi raditi niti biti snažna, ali ne želi ni biti doma; biti majka i domaćica, jer to nije „cool“ i „moderno“.

Vječito kuka, sve joj je teško – većinu vremena se ljuti na sebe, druge ili na cijeli svijet do te mjere da ni sam više ne zna zbog čega se ljuti i zašto je sve smeta.

Stalno priča o karijeri, novcu i kako bi ovo i ono, ali stvarno ne čineći ništa da iti jedan od tih planova ikada ostvari.

Vječni je student , tako da može reći da studira, a zapravo samo bježi od stvarnosti i obveza koje je čekaju kada završi svoje obrazovanje.

Pati za diplomama i priznanjima, ne radi sebe, već kako bi se bolja predstavila drugima i kako bi se mogla uzdizati nad njima. Zapravo je ne zanima stvarno znanje i posao koji bi trebala raditi – bitna je samo titula.

Smatra da joj njezin partner treba omogućiti lagodan život i ispuniti sve njezine prohtjeve, što znači da je njegov novac tu da ga on troši na nju, a ona svoj novac samo na sebe.

Nadalje, smatra kako muškarac postaje njezino vlasništvo, rob u vezi, čiji je jedini zadatak da joj udovoljava i čini je sretnom tako da ništa ne traži za uzvrat i nikada joj se ne suprotstavlja.

Ako se ponaša kao poslušni pas dobiti će k(s)eks, a ako ne, biti će posramljen i zakinut za jedino što može dobiti od današnje žene – njezino tijelo.

Većina današnjih žena je emocionalno nezrela. Ponašaju se kao mala djeca, ogovarajući ili jadikujući  jedna drugoj većinu vremena.

Samo razmišljaju gdje će potrošiti novce – koju haljinu i cipele kupiti, gdje će putovati i kako će unaprijediti svoj izgled novim make up-om i sve češće plastičnim operacijama, kako bi privukle „bolje“ i „bogatije“ muškarce u svoj život.

Potpuno zapostavljaju svoj mentalni i emocionalni razvoj, izbjegavajući svaki trud i sve što im ne odgovara.

Muškarac umjesto žene u braku dobiva razmaženo derište, jedva sposobno da se brine o sebi i zato nije ni čudo da se sve više parova rastaje, jer tko to može izdržati?

Istraživanje, koje je na uzorku od 1500 parova na svojoj web stranici proveo pisac i novinar Mark Manson, pokazalo je što je zajedničko svim uspješnim parovima.

Jedan odgovor se konstantno pojavljivao u svim mail-ovima koje je zaprimio.

Nije ljubav i nije dobra komunikacija (razumijevanje), ako ste na to prvo pomislili.

Nešto puno jednostavnije i običnije – POŠTOVANJE.

Poštovanje je ključni sastojak svake uspješne veze.

Nešto što bi se trebalo podrazumijevati samo po sebi, danas je nešto čega najmanje ima među ljudima.

Kako sam već pisao u jednom od prijašnjih tekstova (Zašto su žene nesretne?), mnoge žene ne poštuju same sebe, a s time nisu ni u mogućnosti poštovati druge.

Nesretne su jer se konstantno uspoređuju i natječu s drugim ženama, sa muškarcima, sa svijetom, stalno forsirajući, zahtijevajući ‘jednakost’ koja je zapravo samo lijepo upakirani zahtjev za povlaštenošću i posebnim tretmanom.

Kako ne mogu ostvariti sve što žele biti, dobiti sve što žele imati i uvijek je netko drugi bolji i ljepši, svoje frustracije projiciraju na druge, najčešće na svoje najbliže, odnosno, svog partnera.

On postaje točka sublimacije svih njezinih frustracija kao i „ruka spasa“ koja treba učiniti  da „sve te loše stvari nestanu“ i po mogućnosti ima sve ono što njoj nedostaje.

Eksternalizirajući dio sebe s kojim se ne može nositi i prebacujući ga na svog partnera on prestaje biti ljudsko biće vrijedno ljubavi i razumijevanja.

Kad se to dogodi – koliko god se trudio i koliko god je volio, muškarac nikada neće zadobiti poštovanje žene s kojom je jer je on postao utjelovljenje njezinog nepoštovanja.

U takvim uvjetima svaka mogućnost nastanka stvarne i trajne afekcije (ljubavi), razumijevanja i kvalitetnog odnosa uništena je u svome začetku.

Takav odnos neminovno je osuđen na propast i to je po mome mišljenju glavni razlog sve većeg broja razvoda danas – nedostatak elementarnog poštovanja i uvažavanja druge osobe kao ljudskog bića!