Filozofi, osobito Platon, smatrali su odgoj jednim od temelja države gdje će se, ako odgajatelji valjano ne rade svoj posao, stvoriti naraštaj neznalica i poročnih ljudi koji će upropastiti zemlju.

Drugim riječima, istaknuti su Heleni smatrali da će država biti onoliko dobra koliko su ispravno odgojeni njezini građani.

Ono što ih je trebalo naučiti bilo je cijeniti i razvijati vrline, a susprezati i prezirati niže porive kako bi ideale dobrog i lijepog mogli ostvarivati za opći napredak zajednice.¹

Zato je jedan od posljednjih značajnijih predstavnika antičke filozofije Jamblih napisao, (da upravo obrazovanje) čini razliku između čovjeka i divlje zvijeri, između Grka i barbarina, slobodnog čovjeka i roba, filozofa i priprostog čovjeka.

Čemu/kome služi obrazovni sustav i kave ljude stvara?

Obrazovanje je izvorno nastalo kao dio otpora prema dogmama, „vječnim istinama“ i predrasudama kojima je čovjek bio ograničen i sputan.

Njezin cilj bio je izdignuti čovjeka iz vela neznanja i učiniti ga „boljim“.

Takvo obrazovanje bilo je u službi čovjeka, a danas je obrazovni sustav u službi razno raznih državnih, religijskih ili interesnih grupacija kojima cilj nije stvaranje „dobrih ljudi“ već standardiziranih pojedinaca koji će održavati status quo.

Tako korporacije žele visoko specijalizirane ljude koji će nastaviti povećavati vrijednost poduzeća (dobit).

Škole žele usko specijalizirane znanstvenike i profesore koji će izdavati mnoštvo znanstvenih radova i formirati moderne ‘znanstvene dogme’, dok roditelji žele svoju djecu poslati u najbolje škole koje si mogu priuštiti, misleći da će im tako povećati šanse za uspjeh u životu.

A što je s onima koji se obrazuju; pita li netko njih što žele? Njima se uglavnom zapovijeda: sjedi uspravno, budi tiho, hodaj mirno, nauči ovo, napravi ono… Ispravlja ih se i modelira kako bi postali još „jedna cigla u zidu“ (kako kaže istoimena pjesma Pink Floyd-a), malo mareći da osim još jednog kotača u sistemu, oni u procesu obrazovanja možda trebaju pronaći i sebe, svoju svrhu i smisao, te naučiti kako živjeti „dobar“ život?

Zato Miroljub Petrović školu naziva „debilanom“ i nije daleko od istine.

Obrazovni sustav, kakav mi poznajemo, je sustav za indoktrinaciju i porobljavanje koji kažnjava kreativnost i originalnost, a nagrađuje ponavljanje i poslušnost. [Povezani članak: Pokoravanje autoritetu I]

Učenici su tu da uče i slušaju, ne da razmišljaju! – glasi poznata mantra.

Cilj je preodgojiti, unificirati; sve staviti u isti koš, sve učiniti sličnim; stvoriti poslušne građane, radnike i buduće porezne obveznike.

I sve dok se odviše ne ističite, sve dok se ponašate i odijevate kao drugi, dok na glas konformirate opće prihvaćenim mišljenjima i ideologiji (iako ih možda u sebi ne podržavate) biti ćete OK ili bolje reći, izgledati ćete OK. [Povezani članak: ČOVJEK MASE – Breme Slobode]

A onda šok…kad izađete iz ‘škole’ i uvidite da život nije škola, i da ste u potpunosti nespremni za život.

Tada mnoštvo mladih ljudi zapada u krizu, postaju depresivni, izgubljeni – bježe u razne ovisnosti i distrakcije; iskušavaju razne stvari  i pokušavaju pohvatati konce; pronaći smisao; put, razlog, svrhu… [Povezani članak: Evolucija nesreće]

Počinju shvaćati (iako su to i prije naslućivali) da ih u školi nisu naučili ničemu korisnom za život (filozofiji, psihologiji, financijama, kritičkom razmišljanju, govorništvu, umjetnosti, kreativnosti…, i da im diploma može poslužiti samo kao ukras na zidu.

Istina, diplome nekih sveučilišta otvoriti će vam neka vrata, i omogućiti bolje zaposlenje.

A što je posao?

Posao je moderni pandan ropstvu. Većina ljudi je za svoj rad plaćena tek toliko da na kraju mjeseca spoje kraj s krajem. A ako se nekako i poslože, uštede nešto, tu je inflacija, koja ih opet vraća u modus preživljavanja obezvrjeđujući novac koji su akumulirali.

Zato vas ne treba čuditi da su neki od najbogatijih ljudi na svijetu napustili škole kako bi postali uspješni slijedeći vlastite zamisli i put.²

Zato vas ne treba čuditi da se nakon covid lockdown-a i rada od kuće, mnogi nisu željeli vratili na posao³ i što je sve više mladih ljudi koji odustaju od modernog sustava obrazovanja.⁴

Svrha modernog obrazovanja nikad nije ni bila da vas pripremi za život već da vas učini ovisnim o sistemu u kojemu trebate postati novi radnici i potrošači. [Povezani članak: Konzumerizam i dehumanizacija čovjeka]

Zato je potrebno vratiti se korijenima. Onim prvim danima sustavnog obrazovanja kad je Platon osnovao Akademiju, gdje se osim filozofije p(r)oučavala matematika, geometrija, astronomija, govorništvo, muzika, logika, gramatika, etika i mnoga druga znanja koja su za cilj imala upoznavanje samog čovjeka, odnosno prepoznavanje ključnih moralnih vrijednosti koje pojedinac može ­razviti.

Ideal koji je Akademija usađivala i za kojim je težila bio je vladavina uma i vrline kako u životu pojedinca tako i u životu države. To je bila osnova na kojoj se kasnije mogao graditi humani politički sustav i dograđivati znanje tradicije.⁵

Vidite li razliku – obrazovnog sistema u službi kapitala i autoriteta, i obrazovnog sistema u službi čovječanstva?

Ako želimo stvoriti bolji svijet, moramo prvo odgojiti ljude koji će to znati napraviti.

Ljude koji će znati prepoznati pravdu i istinu, i cijeniti dobrotu i ljepotu, kako ne bi nastavili biti društvo u kojemu nikad nije bilo više umjetnosti, a manje ljepote.

Društvo u kojemu nikad nije bilo više diploma, a manje istine.

Društvo u kojemu nikad nije bilo više vjernika, a manje dobrote, i društvo u kojem nikad nije bilo više (izabranih) političara, a manje pravde.

1. Odgoj u antičkoj Grčkoj, Amalija Kranjec Markešić, Nova akropola, 2021.
2. https://www.cbsnews.com/pictures/50-super-successful-college-dropouts/2/
3. https://en.wikipedia.org/wiki/Great_Resignation
4. https://www.fenews.co.uk/fe-voices/education-system-leaving-young-people-unprepared-for-the-futureofwork/
5. Platon i Akademija, Daliborka Kiković, Nova Akropola , broj 53.

The post POKORAVANJE AUTORITETU II: Obrazovanje! appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Jesu li manjak vremena, novca, znanja, obiteljske prilike, trenutne okolnosti, životna sredina i dr., stvarni razlozi zbog kojih niste tamo gdje želite biti?

Jeste li žrtva okolnosti i pojedinaca na koje ne možete utjecati ili ste stvoritelj vlastitog pakla?

Jeste li potrošač, radnik i gubitnik ili proizvođač, poduzetnik i pobjednik?

U nastavku ću vam pokušati objasniti razloge zbog kojih ne dosežete svoje snove i ciljeve iako naporno i predano radite na istima sljedeći upute koje su vam servirali cijeli život – počevši od vaših roditelja, učitelja, vjeroučitelja i prijatelja.

(1) Potrebna mi je diploma kako bi dobio dobar posao.

Htjeli vi to priznati ili ne, ako ste prošli kroz sustav javnog obrazovanja (a većina nas jest), učeni ste da sjedite, slušate, ponavljate i pokoravate se autoritetu.

Niste obrazovani da budete poduzetnici već radnici!

5 dana u tjednu, 7 sati dnevno, gotovo 18 godina života, svako jutro ste ustajali, išli u školu i radili ono što vam je netko drugi rekao da morate – svidjelo se vama to ili ne.

Glavni cilj obrazovnog sistema nije prijenos znanja, već ugađanje i stvaranje poslušnih radnika; unificiranih pojedinaca koji će ostatak života provesti radeći upravo ono što su radili tokom svog školovanja – pokoravati se autoritetu – bilo to u finim odjelima u uredima visokih zgrada ili  u kombinezonima, u nepreglednim halama tvornica.

U školskim klupama poslušnost i ponavljanje se nagrađuje, a propitkivanje i eksperimentiranje kažnjava.

Svaki oblik individualnosti se ograničava i svaki oblik kreativnosti (koja nije u okvirima traženog zadatka) onemogućava.

Kaže vam se da budete uzorni, naporno radite („grijete stolicu“), na vrijeme ispunjate svoje zadaće i da će vas nakon školovanja čekati dobar i siguran posao.

Po završetku školovanja dobivate diplomu kojom potvrđujete da imate dovoljnu, dobru, vrlo dobru ili odličnu sposobnost za usvajanje i ponavljanje onog što vam autoritet kaže i da ste spremni za unos novih naredbi – ovog puta, od strane vašeg poslodavca.

Entuzijastični krećete u svijet odraslih, trudite se, naporno radite, a rezultati izostaju.

Pitate se: „Zašto?!“, i mislite se: „Vjerojatno ne dajem dovoljno od sebe; trebam se još više truditi i raditi!“, i zapinjete još više i jače, ali ni nakon toga, ne mičete se s mjesta.

Obuzima vas strah i sumnja i počinjete shvaćati da ništa nije onako kako su vam rekli da jest…

Što nas dovodi do drugog poražavajućeg vjerovanja:

(2) Put do uspjeha moguć je samo kroz težak i naporan rad!

Ako ste rođeni u radničkoj obitelji od malih nogu ste učeni da „novci ne rastu na drveću” i kako „dobre stvari dolaze samo kroz naporan rad i žrtvu“, stoga trebate naporno raditi kako bi iste i zaslužili.

„Radi pošteno i naporno, i uspjeh neće izostati“ – čuli ste sigurno tisuću puta!

Jeste se obogatili sljedeći te upute?

Jeste li sretni, ispunjeni i puni energije radeći za drugoga po cijele dane, za novce koji vam jedva dostaju da pokrijete fiksne mjesečne troškove?

Jeste nagrađeni  i financijski sigurni jer radite više i teže?

Istina je da vas većina neće cijeniti ni nagraditi za tu žrtvu, već će vas samo dodatno opteretiti i iskoristiti.

Što se više budete trudili to ćete manje dobivati.

No kad radite za sebe, situacija je potpuno drugačija.

Kako je to moguće?

(3) Najvažnije je pronaći siguran i dobro plaćen posao!

Odgoj u radničkoj obitelji  i školovanje u javnom obrazovnom sistemu dovelo vas je do razmišljanja da je uspjeh prodati svoje vrijeme (i najproduktivniju trećinu svog života) najboljem ponuđaču za prividnu sigurnost stabilnog zaposlenja i, ovisno o vašim prilikama, veću ili manju sumu novca, koja će vam dostajati za prosječan život.

To je neki zacrtani put kojemu teži većina – završiti školu, naći dobar posao, osnovati obitelj i zaraditi za mirovinu.

Što se zapravo tu događa je da pod krinkom sigurnosti vi postajete rob svoga poslodavca kojemu je cilj platiti vas što manje, a iz vas izvući što više.

Cijeli život provedete radeći na tuđim ciljevima, jer za svoje nikada nemate dovoljno vremena!

Radnici gledaju koliko najviše mogu zaraditi po satu, dok poduzetnici gledaju kako zaraditi što više, radeći što manje!

Odnosno, vi, kao radnik, mijenjate svoje vrijeme (rad) za novac, dok poduzetnik svojim radom želi stvoriti više vremena i usput zaraditi.

Uspješni poduzetnici uvijek više cijene svoje vrijeme nego novac, jer znaju da je vrijeme najvrjednija valuta koju čovjek ima – resurs koji im omogućava da svoje snage usmjere na stvaranje umjesto na odrađivanje.

Kako uspijevaju u tom naoko nemogućem zadatku?

Oni probleme gledaju kao prilike.

Dok prosječan čovjek bježi od problema, uspješni poduzetnici kreiraju posao stvarajući rješenja za probleme koje drugi imaju!

Umjesto da pričaju kako nešto ne mogu, kako nemaju dovoljno vremena, novaca, znanja i sl., oni traže nova rješenja kojima će nadvladati sve te nedostatke i upuštaju se u avanturu života.

Mnogi propadaju, mnogi izgube sve, ali iz svakog promašaja nauče nešto i usmjeravaju svoja nastojanja u pravom smjeru.

S druge strane, radnici uvijek ostaju zarobljenici svog mentalnog modela  i prividne sigurnosti, čija je cijena neispunjeni život pun propalih snovi i nedostižnih ciljeva.

Što nas dovodi do četvrte zablude.

(4) Potrebno mi je dodatno iskustvo, znanje, certifikat… kako bi mogao započeti raditi na svojim snovima.

Cijeli život vam govore da ne znate dovoljno, da nemate dovoljno iskustva; da ste premladi, prestari; da trebate početi od početka…sve s ciljem da vas zarobe i zadrže unutar uskih okvira realnosti koju su za vas postavili neki drugi ljudi s ciljem da vas onemoguće da slijedite vlastite zamisli i ciljeve.

Istina je da vam nikakva diploma, odobrenje, iskustvo, ni novci, ni poznanstva nisu potrebno da bi uspjeli.

Sve što vam je potrebno je da imate mentalni model u kojemu je to moguće!

Pitanje koje trebate postaviti sami sebi je: „Koju (ili, još bolje, čiju) verziju operativnog sustava (software-a), tj, mentalnog modela svijeta i vašeg mjesta u njemu koristite?”

Da li vas život koji vodite približava vašim ciljevima ili zapravo udaljava od istih?

Jeste li zarobljenik vašeg uma ili se možete prilagoditi novim situacijama i prilikama, te naučiti iz vlastitih grešaka?

Ako ste kao većina stanovništva od djetinjstva indoktrinirani da budete poslušni radnici i građani, velika je vjerojatnost da vas sve što znate i radite zapravo sputava da imate sretan i ispunjen život.

Ono što je vrijedilo prije 30 ili 50 godina, više ne funkcionira!

Osjećaji beznađa, monotonosti, ispraznosti i izgubljenosti koje imate, javljaju se jer živite živote koji nisu vaši.

Zato što radite na ciljevima koji izgrađuju tuđe snove, umjesto da realizirate svoje.

Shvatite, niste loše zato jer ste depresivni i frustrirani; zato što nemate dovoljno novaca, veću kuću, bolji posao…, već zato što ne vidite svrhe u većini toga što radite i ne razumijete u čemu je problem!

Jedini način da promijenite svoj život i pobjegnete iz tog začaranog kruga je da promijenite svoj software, svoj mentalni model. (Povezani članak: Koja su vaša ograničavajuća uvjerenja?)

Tada će se pred vašim očima otvoriti novi svijet mogućnosti, koji je uvijek bio tu, ali ga vi niste mogli vidjeti, jer ste bili uvjereni da ne postoji.

The post POKORAVANJE AUTORITETU I: Što vas stvarno uče u školama? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.