Pasivnu-agresiju koriste osobe koje istodobno imaju izraženu potrebu za moći i veliki strah od direktne konfrontacije i pokazivanja otvorene želje za dominacijom i moći nad drugima.

Svrha pasivne agresije je izbjeći otvoreni sukob sabotirajući, odnosno, osvećujući se drugoj osobi iza leđa, sireći tračeve, izbjegavajući obveze, odugovlačeći, povlačeći se, odbijajući razgovarati, radeći stvari sporo ili loše, itd itd.

Pasivna agresija razvija se kod djece indiferentnih ili autoritativnih roditelja, koja nisu dobivala dovoljno pažnje ili im nije dato dovoljno prostora da ispolje vlastite želje i volju.

Kao odgovor na jedno od ta dva ponašanja, djeca počinju koristiti pasivnu agresiju kao način privlačenja pažnje nezainteresiranih roditelja (što kasnije rade i u vlastitim partnerskim odnosima) ili kao znak bunta protiv autoriteta i potvrđivanja svoje volje (moći) uz izbjegavanje kazne (koja bi uslijedila u slučaju direktne konfrontacije ili protivljenja dominantnom roditelju).

U svom radu s jednim djetetom iz problematične obitelji imao sam velik izazov upravo zbog pasivne agresije kojom se služio.

Ona se ispoljavala na više načina. Kroz često kašnjenje ili otkazivanje zakazanih termina u zadnji čas. Kroz odbijanje rada kad bi došao, tako da bi bio odsutan ili nekomunikativan, piljeći u zid i praveći se da ne razumije što mu govorim. Kad bi ga pitao je li dobro, šutio bi ili rekao da je sve uredu, iako je bilo očito da nešto nije uredu.

Ako bi bio uporan u svojim nastojanjima da razgovaram s njim, sebi u bradu rekao bi neku psovku (koja je zapravo bila upućena meni). Kad bi ga upitao da ponovi što je rekao, pravio bi se da nije ništa rekao ili da se sjetio nečega i sam sa sobom nešto priča. Zbog njegove delikatne obiteljske situacije, mnogi su imali puno suosjećanja, bili blagi i popuštali mu, što je on jako dobro koristio kako bi se izvukao iz obveza i odgovornosti. 

Kao što ćete vidjeti u nastavku, koristio je razne strategije uspostavljanja moći kroz pasivnu agresiju.

1. Strategija suptilne superiornosti – ako imate posla s prijateljem, kolegom ili partnerom koji kronično kasni ili zaboravlja stvari, a uvijek ima spreman vrlo dobar izgovor, zajedno s iskrenom isprikom, on ili ona vam tim ponašanjem, na suptilan način, žele dati do znanja da su „bolji“ od vas. Iza čestog kašnjenja, zaboravljanja na sastanke, važne datume ili rokove stoji potreba za potkapanjem tuđeg autoriteta i moći, odnosno, uzdizanja sebe.

Pokušate li se direktno suočiti s njima, oni će vrlo lako preokrenuti priču i prozvati vas da ste sebični i nerazumni; kako su oni preopterećeni ovim onim, drugima, bolešću i da ih vi samo dodatno opterećujete, a oni se trude sve stići i napraviti najbolje što mogu.

Ali nemojte se dati zavarati njihovim tužnim izgledom i beskonačnim isprikama. Ako se to iznova i iznova ponavlja, znaju jako dobro što rade.

2. Strategija suosjećanja je igra na kartu sažaljenja. Takve osobe uvijek su u nekom problemu, spletu nesretnih okolnosti i neprilika za koje kažu da nisu krivi (iako su najčešće u tim problemima upravo radi svog načina razmišljanja i ponašanja). Vrlo često to su plahe, povučene i dobronamjerne osobe, pa im prirodno naginjemo pomoći, ali jednom kad im krenemo pomagati problemima nema kraj. Čim riješite jedan, pronaći će neki drugi. Cilj im je kontrolirati vaše vrijeme i pažnju stalnim problemima, stvarnim ili izmišljenim.

Ako ne udovoljite njihovim prohtjevima mogu izvoditi scene i prijetiti samoubojstvom ili postati jako povučeni i depresivni.

Poprilično se teško odvojiti od ovakvih ljudi jer će učiniti sve kako bi se osjećali jako loše što želite vremena za sebe i što ih ostavljate kad im „najviše“ trebate. To može biti bolesna majka, problematični partner, manipulativni prijatelj…itd. [Povezani članak: 5 najčešćih tehnika MANIPULACIJE!]

Ali ne upadajte u njihovu zamku, vi niste tu da spašavate druge, pogotovo kad vidite da se ta osoba ne želi spasiti sebe ni promijeniti išta da bi bila bolje. {Povezani članak: SINDROM SPASITELJA: Princ na bijelom konju!]

3. Strategija prebacivanja krivice -koliko puta ste se našli u situaciji da vaš partner, kolega ili prijatelj izgleda ljuto i/ili tužno, i kad ih upitate u čemu je problem, kažu: „Ništa! Dobro sam!“ i sl. ili vas ignoriraju i šute?

I ako ste uporni i pokušate saznati u čemu je problem oni se još više udaljavaju i kažnjavaju vas prekidom komunikacije?

Ili započnu monolog o nečemu „neprimjerenom“ što ste učinili prije par mjeseci ili godina i kako se i dalje zbog toga osjećaju jako loše?

To je jedna od najčešće korištenih tehnika, u kojoj pasivno agresivna osoba glumi žrtvu, a vi ste glavni negativac, kako bi vas neometano mogla napadati i maltretirati. [Povezani članak: Prigovaranje – tajno oružje žene]

Takvi ljudi svoju će preosjetljivost koristiti kao izliku da naprave dramu svaki put kada učinite ili rečete nešto što im ne odgovara ili slučajno aktivirate neki njihov kompleks, nekim svojim komentarom ili djelom. 

Da biste se suprotstavili ovoj strategiji, morate biti u mogućnosti vidjeti kroz prebacivanje krivice i ne upasti u njihovu zamku. Vaš cilj nije svađati se i uvjeravati ih da nije tako, jer su oni u toj igri profesionalci i uvijek će vas pobijediti.

Takve osobe gotovo je nemoguće natjerati da razmisle o svome ponašanju i uvide koliko je toksično. -„preosjetljivi“ su za to. Cilj im nije promijeniti nešto u vezi svojih okolnosti, nego istresti svoje probleme na vas, jer im to daje osjećaj moći – gledati vas kako se trudite oko njih, pravdate se i/ili ispričavate , te pokušavate zadobiti njihovu naklonost. [Povezani članak: Ljudi koji povrjeđuju druge ljude?]

4. Strategija poticanja sumnje – ogleda se u podlim i negativnim komentarima koji su smisleno dvosmisleni i nejasni, s ciljem indirektnog vrijeđanja.

Ako napadnete pasivno agresivnu osobu koja koristi ovu tehniku ona će vam nevino odgovoriti da ste sve krivo shvatili, izvadili iz konteksta ili da to uopće nije rekla.

Ispasti ćete preosjetljivi, paranoični ili agresivni.

Takve osobe majstori su dvosmislenosti i vrlo će lako svaku situaciju preokrenuti u svoju korist.

Najbolji način na koji ih možete razoružati je ne igrati njihove igre i ignorirati ih. Jer čim se angažirate, postanete emocionalni i počnete se pravdati, objašnjavati ili ispričavati, oni imaju moć nad vama.

Želite naučiti kako izaći na kraj s pasivno agresivnim ljudima ili popraviti svoje odnose s drugima? Dogovorite besplatan razgovor sa mnom putem sljedećeg linka:

The post Kako prepoznati PASIVNU AGRESIJU? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Ljudi uglavnom razmišljaju na sljedeća dva načina:

Jedni kažu: „Budi sretan s onim što imaš!; Prihvati sebe takvog kakav jesi; Polako, sve će doći na svoje!“

Takvi ljudi često provedu životu u osrednjosti i zatvore se u samo-stvorenu zonu komfora u kojoj imaju malo prilika za rast i napredak. (Povezani članak: KAKO IZBJEĆI OSREDNJOST i ostvariti sebe!)

Drugi pak kažu: „Život je borba!, Nitko ti ništa neće dati ako to sam ne uzmeš!; Uvijek možeš bolje!, Budi jači, uspješniji, bogatiji..“

Takvi ljudi uvijek se natječu, pokušavaju postići više i nikada nisu zadovoljni s onim što su imaju i s onim gdje jesu.  (Povezani članak: ŽIVOT JE BORBA!)

I na kraju života, ako ih pitate, ni jedni i drugi nisu odviše sretni – prvi se osjećaju kao da su propustili život i sve prilike koje im je pružao, a drugi, u vječnoj utrci za više kažu da su u svoj toj zbrci zaboravili živjeti i zapostavili ono stvari koje su im stvarno bile bitne.

Što nas dovodi do pitanja – postoji li neka alternativa? Neki drugi put koji možemo izabrati?

Možemo li izbjeći zamci potraćenog života, s jedne strane, i bjesnomučne utrke za više u kojoj nikad nismo sretni, s druge strane?

Postoji li srednji put  na kojemu možemo biti sretni s onim što jest, bez upadanja u osrednjost ili vječite trke za više, u kojoj nikad ništa nije dovoljno?

Odgovor je pozitivan ali zahtjeva potpuno promjenu načina razmišljanja. (Povezani članak: RAZLIKA IZMEĐU AMATERA I PROFESIONALACA!)

Prvi korak na tome putu je razumijevanje da vi niste ni vaš posao ni vaša karijera, ni vaši uspjesi ni neuspjesi.

Vi kao ljudsko biće imate intrinzičnu vrijednost, bez obzira na etikete kojima vas drugi daju ili kojima vi sami sebe opisujete.

Jer većina problema u životu nastaje tek kad svoju vrijednost kao osobe, odnosno, svoj identitet, počnete vezivati uz neki rezultat, osobu ili stvar.

Tada, svaki put kad ne ostvarite taj rezultat ili izgubite tu osobu ili stvar, početi ćete se osjećati kao gubitnik i to doživjeti kao stvarni gubitak dijela sebe.

Ako se neuspjesi naredaju možete razviti mentalitet žrtve i neuspjehe protumačiti kao potvrdu da to nije za vas, da niste vrijedni te osobe, posla, pozicije; te se pomiriti sa sudbinom i zatomiti svoje razočaranje, tugu i frustraciju bijegom u ovisnosti, zabavu ili posao.

Ono što će uspješni ljudi pak učiniti drugačije, je sljedeće: prihvatiti će gubitak, naučiti lekciju, i krenuti ispočetka – neće to uzeti kao potvrdu da oni to ne mogu ili ne vrijede , već kao povratnu informaciju da pokušaju na drugi način.

U životu ne trebate uspjeti sto puta, već samo jednom!

Trebate pokrenuti jedan uspješan posao, pronaći jednu kvalitetnu osobu za život i biti „dobar“ samo u jednoj stvari, ne njih deset, kako bi bili uspješni.

I jednom kada uspijete nikoga (uključujući i vas same) neće biti briga koliko ste puta prije toga pokušali i niste uspjeli.

Ljudi samo pamte pobjednike!

Zato izaberite svoj cilj, pokušavajte i nemojte odustati dok ne pronađete način i uspijete!

A ako želite naučiti kako postaviti ciljeve koje ćete stvarno i ostvariti; koji su u skladu s vašim talentima, interesima i uvjerenjima – rezervirajte termin za besplatno savjetovanje.

Druga stvar koju rade uspješni ljudi je da se nikada ne uspoređuju s drugima, već samo sami sa sobom, odnosno, svoje „trenutno ja“ uspoređuju sa svojim „prijašnjim ja“.

Jer sve dok se uspoređujete sa drugima (o kojima znate samo ono što vam oni žele pokazati) ili svojim „idealnim ja“ (najboljom verzijom sebe), nikad nećete biti zadovoljni jer će uvijek živjeti u jazu između stvarnog i željenog stanja; onog što želite i onog gdje jeste.

Ali ako promijenite svoje razmišljanje i počnete uspoređivati svoje „trenutno ja“ sa svojim „prijašnjim ja“ – i počnete razmišljati gdje ste i tko ste bili kada ste prvotno započeli svoj put i postavili svoje ciljeve, postati ćete svjesni svih malih pomaka i napretka koji ste postigli u međuvremenu, i biti motivirani nastaviti dalje.

Pronaći ćete radost tu gdje jeste iako još niste gdje želite biti.

U tome vam uvelike može pomoći pisanje dnevnika, što osobno i sam radim dugi niz godina.

Najveća blagodat dnevnik je što na kraju svake godine možete proći kroz njega i objektivno sagledati što ste radili, kako ste se osjećali, što ste postigli, što niste; gdje ste pogriješili i na čemu možete raditi ubuduće.

Jer bez obzira na to koliko ste dobri ili loši bili u prošlosti, to ne govori ništa o vašoj budućnosti.

Vaša budućnost još nije napisana, i vaša prošlost ne mora definirati vašu budućnost!

Uklopite ova dva načina razmišljanja u svoj život i vidjeti ćete kako ćete uskoro biti sretniji, a samim time i uspješniji. (Povezani članak: SAMOPOŠTOVANJE: PREDUVJET VAŠE SREĆE!)

The post Kako biti uspješniji u dva koraka? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Poznajete li nekoga koga bi nazvali „teškom ili negativnom osobom“?

Nekoga tko „plane kao šibica“ na svaku sitnicu?

Nekoga oko koga morate paziti što govorite ili radite iz strah da ga ne bi nečim uvrijedili i u njemu pobudili navalu bijesa i agresije ili ga rasplakali? 

Ili ste vi ta osoba?

Jeste se ikada zapitali: Zašto se ti ljudi tako ponašaju?

Možda ćete na prvu reći „zato jer su idioti, budale“ ili „zato što su osjetljivi, povrijeđeni razmaženi…“ i sl., i završiti priču, ali nitko se ne ponaša štetno po sebe i druge bez nekog razloga.

Svako ljudsko ponašanje ima za cilj zadovoljiti neku potrebu i uvijek postoji razlog, iako ga često puta ne možemo vidjeti jer smo prezauzeti reagiranjem na njihovo ponašanje.

Takve osobe često se tako ponašaju samo zato jer se ne znaju nositi sa vlastitim povredama (traumama) i svoj jad, frustracije i samoprezir projiciraju na druge.

Kad ne znate oprostite drugim ljudima, i u sebi držite sav taj bijes, ljutnju i mržnju, vi povrjeđujete sebe.

Kad ne možete oprostite sebi zbog svojih propusta, pogrešaka ili mana, također povrjeđujete sebe.

Kad ne možete prihvatiti sebe, druge ili svijet za ono što jest i uporno inzistirate na tome da sve uvijek bude savršeno, lako, jednostavno ili dobro – patit ćete.

Povezani članak: POSEBNI STE BAŠ TAKVI KAKVI JESTE!

Kad to postane vaš modus operandi, način na koji doživljavate svijet, postajete povrijeđena osoba koja povrjeđuje druge ljude zato jer je i sama povrijeđena.

U nastavku pogledajte neke od tipičnih ponašanja povrijeđenih ljudi:

• Povrijeđeni ljudi svoj unutarnji bijes obično prenose na svoju obitelj i bliske osobe.

• Povrijeđeni ljudi svaku riječ koju uputite tumače kroz prizmu vlastite boli. To znači da se riječi često pogrešno tumače da znače nešto negativno u vezi njih. Kao rezultat toga, izuzetno su osjetljivi i reagiraju defenzivno, ljutito i iracionalno na najbanalnije situacije ili šale.

• Povrijeđeni ljudi obično svaku radnju tumače kroz svoj filter („ljudi su zli i žele mi nauditi“) i zbog toga često dolaze do netočnih zaključaka o tuđim motivima ili zlim namjerama koje stoje iza njihovih akcija prema njima.

• Povrijeđeni ljudi često imaju ‘mentalitet žrtve’ u kojem vjeruju da su ‘žrtve’ okolnosti i situacije koju im je život donio i da oni to ne mogu promijeniti. Zato su nesposobnosti preuzeti odgovornost za svoj život i ponašanje i često ostaju u toksičnim odnosima koje su sami stvorili ili u koje su uvučeni (obitelj).

• Povrijeđenim ljudima često je vrlo teško ući u kvalitetan odnos i vjerovati partneru, zato rijetko imaju bliske i intimne prijatelje. Vjeruju da nisu vrijedni tuđe ljubavi i da ih nitko ne može voljeti jer ni oni sami sebe ne vole. Smatraju da bi ih ljudi ostavili kad bi ih vidjeli za ono što stvarno jesu.

• Povrijeđeni ljudi često su sumnjičavi u vezi svega i svakoga. U glavi vrte tisuće realnih i zamišljenih scenarija koji su većinom bazirani na iracionalnim uvjerenjima i krivo protumačenim situacijama. To ih kompletno paralizira i čini tjeskobnim i paranoičnim.

• Povrijeđeni ljudi često odguruju druge ljude od sebe i zatim se pitaju zašto nemaju nikoga kad im najviše treba pomoć i podrška. Često su toliko usredotočeni na vlastitu bol da zanemaruju i ne poštuju druge a da toga nisu ni svjesni. Zbog svog autodestruktivnog ponašanja moraju uništiti sve što je dobro u njihovome životu kako bi potvrdili svoja temeljna iracionalna uvjerenja da ne vrijede, da nikada neće biti sretni, da ih nitko ne razumije/voli, i da će ih svi, na kraju, ostaviti i povrijediti.

• Povrijeđeni ljudi često su žrtve unutarnjeg negativnog samogovora. Čim se dogodi neki problem ili neuspjeh to će uzeti kao potvrdu svoje nesposobnosti i manje vrijednosti, i situaciju dodatno pogoršati time što će sami sebi prebacivati (mrziti se) jer se tako ponašaju ili osjećaju zbog toga.

• Povrijeđeni ljudi često su depresivni ili frustrirani jer dopuštaju da se bol iz prošlosti neprestano prelijeva u njihovu sadašnjost. Velik dio vremena nisu ni svjesni zašto su depresivni ili frustrirani jer su se s boli i/ili traumom suočili, odnosno, izbjegli je, tako da su je zatomili duboko u sebi. Izbjegavanjem suočavanja sa svojim demonima oni postaju sve jači i postepeno izjedaju svaki dio našeg života. [Povezani članak: ŽIVOT JE BORBA!]

Ovakve osobe često su dobri glumci koji će za vanjski svijet staviti masku i pokušati se uklopiti.

To im na kraju stvara još veći teret jer uz svu svoju bol još se moraju pretvarati da su netko tko nisu i zato se osjećaju još usamljenijim i manje vrijednim.

Rijetko kada će potražiti pomoć jer bi to značilo sukobiti se sa svim onim od čega bježe.

No jedini način da budete bolje je da postanete bolji, sve drugo je skrivanje prašine ispod kauča.

Jednom ćete morati uzeti metlu i počistiti ili će nakon godina taloženja nastati toliko prljavštine da više nećete moći disati.

U ovakvim slučajevima „metla“ je stručna pomoć.

Ne očekujte magične promjene u par dana jer nije moguće promijeniti nešto što ste radili godinama ili desetljećima u tjedan dana.

Potrebno je puno rada na mijenjaju iracionalnih uvjerenja i navika koje vas drže u ponavljajućoj petlji misli, osjećaja, zaključivanja i djelovanja.

Ali promjena je moguća!

Vaša prošlost ne mora definirati vašu budućnost.

Ako prepoznajete nekoga iz vašeg života u ovome, podijelite ovaj članak s njima. Ako ste prepoznali sebe i želite se promijeniti, dogovorite besplatni sastanak s našim životnim trenerom.

The post Ljudi koji povrjeđuju druge ljude? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.