Šetao sam plažom i nakon nekog vremena, pronašao mjesto.

Zasukao sam rukave i počeo graditi.

Jedne za drugom, iz pijeska, rasle su visoke kule i moćne tvrđave.

Gdje samo tren prije ničeg bilo nije, sad, dizao se, velebni dvor.

Uskoro bio je gotov – ukrašen školjkama, komadićima drveća i obojenog stakla.

S ponosom sam promatrao ono što sam stvorio.

Divio sam se njegovu sjaju i raskoši, kao i svome umijeću i vještini.

Poželio sam da zauvijek ostane tu.

I u tom trenu, ushit je zamijenila briga.

„Drugi bi ga mogli uništiti; val bi ga mogao srušiti; vjetar rasuti!” – prozujilo mi je mislima.

„Zaštiti ću ga od svega“, rekao sam sebi, odbacujući ih, iako sam znao da je to obećanje koje ne mogu održati.

Znao sam da će unatoč svoj mojoj borbi i brizi, plima jednom neizbježno doći i sa sobom odnijeti sve što sam stvorio.

Ta me spoznaja užasavala dok sam nijemo promatrao kako more postepeno prilazi sve bliže i bliže.

I tada, shvatio sam, da bez obzira koliko kratak ili dug, bez obzira što već znam neizbježan kraj i ne mogu ga promijeniti, trebam uživati u svakom trenu koji mi je dat.

Duboko sam udahnuo i sjeo pokraj dvora.

Sa pomiješanim osjećajima radosti i tuge, gledao sam kako se dvorac i pijesak od kojega je napravljen, polagano iščezava i vraća natrag u vječno i nemirno more.

I kada je bestragom nestao –  bez ljutnje, bez grča, podigao sam se i krenu dalje…

Pronaći novo mjesto i započeti ponovno.

The post Dvorac u pijesku appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Vjerojatno nikada prije u povijesti naše vrste žene nisu imale više vremena za uljepšavanje i vjerojatno nikada prije toliki veliki broj njih nije imao materijalnih mogućnosti izgledati kao plemkinja sa srednjovjekovnog dvora.

Gdje god se okrenemo bombardirani smo „savršenim“ ženskim licima i tijelima, stoga nije ni čudo da su (pogotovo zadnje generacije) opsjednute svojim tjelesnim izgledom.

Ciljajući na nisko samopoštovanje i sklonost nezadovoljstvu velikog broja žena (više o tome pročitajte u Zašto su žene nesretne?) proizvođači mnoštva beskorisnih proizvoda prodaju im proizvode i usluge koji obećavaju da će ih učiniti „ljepšima“ i “boljima” (dok im u isto vrijeme govore da su savršene baš takve kakve jesu…).

To ide toliko daleko da su mnoge od njih spremne povjerovati u svaku priču (koliko god nevjerojatno zvučala) i platiti gotovo svaku cijenu, ako misle da će im neka magična krema, sprava ili tableta pomoći očuvati mladost i ljepotu.

Zato je industrija make up-a, dijetalnih proizvoda i salona uljepšavanja uz plastičnu kirurgiju jedna od najvećih i najprofitabilnijih na svijetu.

Veliki broj žena će vam kao najveći strah navesti upravo „starenje“ (odnosno, gubitak ljepote), čega se često boje više i od smrti!

Pitate se zašto je to tako?

Žene su opsjednute svojim izgledom, jer znaju da je to njihovo najjače oružje u dobivanju onoga što žele!

Žena će svoju seksualnost (ljepotu) iskoristiti kako bi došla do svega onoga što želi upošljavajući muškarca koji je želi, da to učini za nju.

Charles Baudelaire je to izvrsno “uhvatio” sljedećim riječima:

“Zlato može mnogo, ali ljepota još više.”

Nije nikakva tajna da su muškarci prvotno privučeni izgledom i da su za lijepu ženu spremni učiniti nemoguće.

Cijela naša povijest ispunjena je takvim pričama. Muškarci su izdavali najbolje prijatelje, išli u ratove i stavljali cijela kraljevstva na kocku radi lijepih žena.

Ali što takve priče zaboravljaju kazati je da takve žene (barem u 21. stoljeću), osim ljepote, rijetko da imaju ikakvih drugih vrlina.  

Kad sagledate moderne ljepotice kao osobe, ne kao idealizirane (seksualne) objekte požude (na njihovim instagram i facebook profilima), primijetiti ćete da se njihovo ponašanje i emocionalni kapacitet ne razliku odviše od onog od djeteta. (Povezani članak: Jeste li odrasla osoba?)

Vrlo često su jako „plitke“, površne, prevrtljive, emocionalno nestabilne i planuti će u trenutku, ako ne dobiju ono što žele.

Sklone su ultimatumima i ekscesima, te su izrazito manipulativne.

Lijepe žene podrazumijevaju da imaju mnoštvo privilegija samo zato jer su ŽENE i zato što su ATRAKTIVNE.

Zbog toga, mnoge od njih nikada ne razviju nikakve druge vrline pošto su sve naučile dobivati na „lakši način“.

Ali kako vrijeme čini svoje i njihova ljepota linjava, tako i njihova moć nad muškarcima slabi – sve je manje materijalnih stvari i usluga koje mogu „iskamčiti“ samo na temelju svoje seksualnosti ili kako bi mi u narodu rekli „ na lijepe oči“.

Sve je manje muškarca koji su spremni „trčati“ za njima i trpjeti njihovo razmaženo i sebično ponašanje kako bi spavali s njima.

Počinju shvaćati da nisu centar svijeta; da dolaze nove, mlađe i ljepše djevojke i to ih izluđuje.

Tada su primorane početi raditi na svome karakteru ili se udaju iz interesa za muškarca koji je ludio za njima u mladosti, a one su ga uvijek odbijale.

Tako su sigurne da će moći nastaviti po starom (ne mijenjajući svoj karakter, ne radeći na sebi) ali s takvim muškarcem nikada nisu sretne, jer su s njim samo iz interesa.

Isto tako, često možete vidjeti da su starije žene i bake brižne i ljubazne – ako nisu bile takve, morale su postati kako bi ih drugih prihvatili nakon što je njihova ljepota izblijedjela.

Ako ste žena i čitate ovo, osim na svome izgledu poradite i na svojim mentalnim i emocionalnim kapacitetima kako vas gubitak iste ne bi zatekao nespremne.

“Ljepota ima lijepo lišće ali gorke plodove.” – talijanska poslovica

Ljepota je važan aspekt u privlačenju muškarca i očuvanju svog samopouzdanja, ali je  prolazna i nikada ne može biti jedini aspekt vaše osobnosti koji će vam pružiti mir i radost, te vašeg muškarca zadržati na duge staze.

S druge strane, ako ste muškarac, prestanite trčati i skidati zvijezde svakoj ljepotici koju vidite.

Nisu one ništa vrjednije od vas.

Stanite na tren i sagledajte da li ta osoba ima ikakvih drugih vrlina osim svoje ljepote, za koju ste vi spremni dati i izgubiti puno više nego što vam ta osoba ikada može dati nazad.

Koliko god otrcano zvučalo, na kraju: “Najljepši dio ljepote je onaj, koji slika ne može izraziti.” (Francis Bacon).

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Stalno upadate u iste nevolje?

Imate probleme u vašim odnosima s prijateljima, obitelji, partnerom?

Ne znate kud idete, što hoćete i kako pronaći unutarnji mir i sreću?

Rezervirajte besplatni termin za savjetovanje ovdje.

The post LJEPOTA JE PROLAZNA! appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

4

BIT ĆE BOLJE…

Stalno negdje žurim i za nečim žudim.

Koliko god imao, uvijek je malo i treba više.

Nisam završio jedno, a već započinjem drugo.

Od sebe očekujem herojska djela i nadljudsku snagu.

A često ni za obična nemam dosljednosti ni volje.

Sanjam o nekoj tamo svijetloj budućnosti, a tratim dane, radeći sve ono što me od nje udaljava.

Zarobljen sam u lošim odnosima, na poslu koji prezirem; u tijelu koje je izmoreno i potrošeno; u svijetu gdje sve samo završava, u kojemu je uvijek prerano ili prekasno…

I tješim se „Bit će bolje!“, ali duboko u sebi znam da neće!

Znam da samo nevolje dolaze same od sebe.

Znam da odgađajući promijeniti će se samo godina, a ja ću i dalje biti isti.

Duboko u sebi ipak znam, da sve što je vrijedno imati u životu dolazi tek kad postaneš čovjek koja to zaslužuje imati.

Nikada prije, i nikada samo od sebe.

The post Promišljanja IV: Bit će bolje appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

3 

PRIHVATI SVOJU SUDBINU

Što god život bacio na tebe; u kojoj god neprilici se našao, ponesi se dostojanstveno i prihvati je kakva god da jest.

Nemoj kao dijete plakati i dozivati u pomoć; ljutiti se i krivit druge.

Ne plaći za izgubljenim; ne tuguj za proživljenim – imaš samo danas.

Što je jučer bilo nije bitno.

Što će sutra biti još nije bilo.

Samo sad možeš nešto učiniti i promijeniti.

Stoga ne drži se grčevito za išta, jer sve je prolazno.

Na kraju, sve će biti izgubljeno i zaboravljeno.

Nema povratka; nema ponavljanja; nema „spremljene igre“ – samo sad!

Dalje: Promišljanja IV: Bit će bolje

The post Promišljanja 3: Prihvati svoju sudbinu appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

2

BIT ĆE VREMENA…

Svaki dan nešto planiram, želim, čekam a često, i odgađam za neki drugi put, za neko drugo vrijeme…

Sate i dane trošim lutajući mislima, izgubljen u svojim problemima; prošlosti; budućnosti, tuzi i sreći, opsjednut sobom, kao da sam beskrajan i vječan kao svemir.

Iznova i iznova ponavljam iste razgovore, postavljam ista pitanja i dobivam iste odgovore.

Zatvoren u svome malom svijetu rijetko kada mislim o drugima, a kada i mislim, mislim što oni misle o meni.

Nemam tolike kreativnosti ni slobode da zamislim neka druga pitanja, neku drugu stvarnost, neki drugi život, osim onoga u kojemu sam.

A za sve drugo kažem sebi: „Bit će vremena!“; a to vrijeme nikada ne dođe, samo život prođe.

The post Promišljanja II: Bit će vremena… appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.