Pasivnu-agresiju koriste osobe koje istodobno imaju izraženu potrebu za moći i veliki strah od direktne konfrontacije i pokazivanja otvorene želje za dominacijom i moći nad drugima.

Svrha pasivne agresije je izbjeći otvoreni sukob sabotirajući, odnosno, osvećujući se drugoj osobi iza leđa, sireći tračeve, izbjegavajući obveze, odugovlačeći, povlačeći se, odbijajući razgovarati, radeći stvari sporo ili loše, itd itd.

Pasivna agresija razvija se kod djece indiferentnih ili autoritativnih roditelja, koja nisu dobivala dovoljno pažnje ili im nije dato dovoljno prostora da ispolje vlastite želje i volju.

Kao odgovor na jedno od ta dva ponašanja, djeca počinju koristiti pasivnu agresiju kao način privlačenja pažnje nezainteresiranih roditelja (što kasnije rade i u vlastitim partnerskim odnosima) ili kao znak bunta protiv autoriteta i potvrđivanja svoje volje (moći) uz izbjegavanje kazne (koja bi uslijedila u slučaju direktne konfrontacije ili protivljenja dominantnom roditelju).

U svom radu s jednim djetetom iz problematične obitelji imao sam velik izazov upravo zbog pasivne agresije kojom se služio.

Ona se ispoljavala na više načina. Kroz često kašnjenje ili otkazivanje zakazanih termina u zadnji čas. Kroz odbijanje rada kad bi došao, tako da bi bio odsutan ili nekomunikativan, piljeći u zid i praveći se da ne razumije što mu govorim. Kad bi ga pitao je li dobro, šutio bi ili rekao da je sve uredu, iako je bilo očito da nešto nije uredu.

Ako bi bio uporan u svojim nastojanjima da razgovaram s njim, sebi u bradu rekao bi neku psovku (koja je zapravo bila upućena meni). Kad bi ga upitao da ponovi što je rekao, pravio bi se da nije ništa rekao ili da se sjetio nečega i sam sa sobom nešto priča. Zbog njegove delikatne obiteljske situacije, mnogi su imali puno suosjećanja, bili blagi i popuštali mu, što je on jako dobro koristio kako bi se izvukao iz obveza i odgovornosti. 

Kao što ćete vidjeti u nastavku, koristio je razne strategije uspostavljanja moći kroz pasivnu agresiju.

1. Strategija suptilne superiornosti – ako imate posla s prijateljem, kolegom ili partnerom koji kronično kasni ili zaboravlja stvari, a uvijek ima spreman vrlo dobar izgovor, zajedno s iskrenom isprikom, on ili ona vam tim ponašanjem, na suptilan način, žele dati do znanja da su „bolji“ od vas. Iza čestog kašnjenja, zaboravljanja na sastanke, važne datume ili rokove stoji potreba za potkapanjem tuđeg autoriteta i moći, odnosno, uzdizanja sebe.

Pokušate li se direktno suočiti s njima, oni će vrlo lako preokrenuti priču i prozvati vas da ste sebični i nerazumni; kako su oni preopterećeni ovim onim, drugima, bolešću i da ih vi samo dodatno opterećujete, a oni se trude sve stići i napraviti najbolje što mogu.

Ali nemojte se dati zavarati njihovim tužnim izgledom i beskonačnim isprikama. Ako se to iznova i iznova ponavlja, znaju jako dobro što rade.

2. Strategija suosjećanja je igra na kartu sažaljenja. Takve osobe uvijek su u nekom problemu, spletu nesretnih okolnosti i neprilika za koje kažu da nisu krivi (iako su najčešće u tim problemima upravo radi svog načina razmišljanja i ponašanja). Vrlo često to su plahe, povučene i dobronamjerne osobe, pa im prirodno naginjemo pomoći, ali jednom kad im krenemo pomagati problemima nema kraj. Čim riješite jedan, pronaći će neki drugi. Cilj im je kontrolirati vaše vrijeme i pažnju stalnim problemima, stvarnim ili izmišljenim.

Ako ne udovoljite njihovim prohtjevima mogu izvoditi scene i prijetiti samoubojstvom ili postati jako povučeni i depresivni.

Poprilično se teško odvojiti od ovakvih ljudi jer će učiniti sve kako bi se osjećali jako loše što želite vremena za sebe i što ih ostavljate kad im „najviše“ trebate. To može biti bolesna majka, problematični partner, manipulativni prijatelj…itd. [Povezani članak: 5 najčešćih tehnika MANIPULACIJE!]

Ali ne upadajte u njihovu zamku, vi niste tu da spašavate druge, pogotovo kad vidite da se ta osoba ne želi spasiti sebe ni promijeniti išta da bi bila bolje. {Povezani članak: SINDROM SPASITELJA: Princ na bijelom konju!]

3. Strategija prebacivanja krivice -koliko puta ste se našli u situaciji da vaš partner, kolega ili prijatelj izgleda ljuto i/ili tužno, i kad ih upitate u čemu je problem, kažu: „Ništa! Dobro sam!“ i sl. ili vas ignoriraju i šute?

I ako ste uporni i pokušate saznati u čemu je problem oni se još više udaljavaju i kažnjavaju vas prekidom komunikacije?

Ili započnu monolog o nečemu „neprimjerenom“ što ste učinili prije par mjeseci ili godina i kako se i dalje zbog toga osjećaju jako loše?

To je jedna od najčešće korištenih tehnika, u kojoj pasivno agresivna osoba glumi žrtvu, a vi ste glavni negativac, kako bi vas neometano mogla napadati i maltretirati. [Povezani članak: Prigovaranje – tajno oružje žene]

Takvi ljudi svoju će preosjetljivost koristiti kao izliku da naprave dramu svaki put kada učinite ili rečete nešto što im ne odgovara ili slučajno aktivirate neki njihov kompleks, nekim svojim komentarom ili djelom. 

Da biste se suprotstavili ovoj strategiji, morate biti u mogućnosti vidjeti kroz prebacivanje krivice i ne upasti u njihovu zamku. Vaš cilj nije svađati se i uvjeravati ih da nije tako, jer su oni u toj igri profesionalci i uvijek će vas pobijediti.

Takve osobe gotovo je nemoguće natjerati da razmisle o svome ponašanju i uvide koliko je toksično. -„preosjetljivi“ su za to. Cilj im nije promijeniti nešto u vezi svojih okolnosti, nego istresti svoje probleme na vas, jer im to daje osjećaj moći – gledati vas kako se trudite oko njih, pravdate se i/ili ispričavate , te pokušavate zadobiti njihovu naklonost. [Povezani članak: Ljudi koji povrjeđuju druge ljude?]

4. Strategija poticanja sumnje – ogleda se u podlim i negativnim komentarima koji su smisleno dvosmisleni i nejasni, s ciljem indirektnog vrijeđanja.

Ako napadnete pasivno agresivnu osobu koja koristi ovu tehniku ona će vam nevino odgovoriti da ste sve krivo shvatili, izvadili iz konteksta ili da to uopće nije rekla.

Ispasti ćete preosjetljivi, paranoični ili agresivni.

Takve osobe majstori su dvosmislenosti i vrlo će lako svaku situaciju preokrenuti u svoju korist.

Najbolji način na koji ih možete razoružati je ne igrati njihove igre i ignorirati ih. Jer čim se angažirate, postanete emocionalni i počnete se pravdati, objašnjavati ili ispričavati, oni imaju moć nad vama.

Želite naučiti kako izaći na kraj s pasivno agresivnim ljudima ili popraviti svoje odnose s drugima? Dogovorite besplatan razgovor sa mnom putem sljedećeg linka:

The post Kako prepoznati PASIVNU AGRESIJU? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Što je sindrom „spasitelja“, odnosno, princa na bijelom konju i kako to ponašanje uništava vaše odnose?

Jedna od najizraženijih potreba muškarca u romantičnom odnosu želja je za priznanjem žene.

Ta preferencija ovjekovječena je kroz razne legende i priče u liku hrabrog junaka koji spašava „djevu“ u nevolji tako dokazuju svoju vrijednost, vještinu i sposobnost te osvajajući njezinu ljubav.

I znate kako sve te priče završavaju – svi su živjeli dugo i veselo do kraja života.

Da, možda u filmovima i bajkama.

U stvarnosti priča ne završava tako!

Sindrom „princa na bijelom konju“ je uvjerenje i ponašanje koju možemo pronaći kod velikog broja muškaraca, ali koja nije isključivao samo za njih.

I žene se znaju tako ponašati, ali je takav oblik ponašanja ipak zastupljeniji kod muškaraca jer je kroz popularnu kulturu predstavljen kao ideal „pravog muškarac“.

To ponašanje karakterizira žarka želja za pomoći osobi koja je u nekom problemu, bez da je pomoć tražena ili željena.

Pod pretpostavkom da ćete biti nagrađeni za svoje nesebično davanje i žrtvovanje ako budete heroj i spasitelj, da će vam ta osoba zbog toga biti vječno zahvalna i nagraditi vas svojom ljubavlju i pažnjom, odnosno, učiniti isto za vas kad vama bude potrebno.

U modernim američkim filmovima i serijama takvo ponašanje tipično je kod glavnog glumca koji je dobar dečko – najčešće neki gubitnik, štreber ili čudak koji je zaljubljen u najljepšu curu u školi, susjedstvu i sl. Ona je vrlo često u nekoj toksičnoj vezi, s nasilnim momkom ili roditeljima, ili je sama problematična, a „dobar momak“ je spašava i izbavlja iz problema. Ona se na kraju zaljubi u njega, shvati svoje greške, promijeni se i sve završava happy ending-om.

Da, možda u filmu, u stvarnosti, osoba sa sindromom princa na bijelom konju privući će emocionalno nestabilnu i problematičnu ženu, koje će ga iskoristiti, povrijediti i na kraju odbaciti. [Povezani članak: Zašto su žene nesretne?]

Ona će vam možda govoriti da se želi promijeniti, ali što se više budete trudili spasiti je, to će se ona više opirati i sve vas više prezirati, jer se zapravo ne želi promijeniti.

U želji da sebe prikaže kao „pravog muškarca“, heroja i spasitelja, postati će glavni negativac u njezinu životu, zato što ćete je pokušati spasiti od nje same.

Jedino što ćete dobiti ulazeći u ovakav odnos su bol i patnja.

Jer povrijeđeni ljudi znaju samo jedno, povrjeđivati druge ljude! [Povezani članak: Ljudi koji povrjeđuju druge ljude?]

I ta veza će funkcionirati samo dok vi kao vjerni vitez i sluga, služite svojoj „princezi“ bez pogovora i uvijek na kraju popustite njezinim zahtjevima.

A čim ona ne dobije ono što želi od vas početi će raditi drame, ucjenjivati vas i manipulirati. [Povezani članak: EMOCIONALNA MANIPULACIJA – Kako žene manipuliraju muškarce?]

Izigravati će žrtvu i reći nešto u stilu: „svi ste vi isti, svatko me na kraju iznevjeri i ostavi“ ili „da me stvarno voliš ne bi se tako ponio“.

Ako imate tendenciju birati oštećene i problematične partnere, savjetujem vam da to prestanete raditi.

U takvom odnosu nikada nećete pronaći ni sreću ni ljubav ni dobiti priznanje i nagradu za svoj „trud“ i odricanje.

Koliko god budete davali, nikada neće biti dovoljno, jer ljubav ne može promijeniti čovjeka, ako se on ne želi promijeniti. [Povezani članak: Možemo li promijeniti druge?]

Zato ne trošite vrijeme spašavajući druge, već radite na sebi i pronađite osobe koje ne treba popravljati i osobe koje će u vaš život donijeti radosti i mir.

A ako želite naučiti kako postaviti zdrave granice u odnosima i izbjeći manipulatore i emocionalne vampire, dogovorite besplatno savjetovanje sa mnom ovdje.

Proizvodnja Pristanka nije komercijalni portal i ne financira se korporativnim oglašavanjem niti iz državnog proračuna.

The post SINDROM SPASITELJA: Princ na bijelom konju! appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Zadnji dana razmišljam koliko dobra stvarno činimo pokušavajući izbaviti druge iz problema u koje su se sami doveli?

Je li to naša dužnost i moralna obveza – izvesti ih na „pravi“ put , „otvoriti im oči“ i pružiti im pomoć i kad  je ne traže, odnosno, kad ne znaju da je trebaju?

Je li naš zadatak istjerati ih iz njihove kule samoće i gurnuti ih natrag u veliki i okrutni svijet iz kojeg svim silama žele pobjeći?

Ako ste empatična i brižna osoba koja jednostavno ima potrebu pomoći svakome tko pati i koga vidi u problemu, jedna od najtežih lekcija koju ćete prije ili kasnije morati naučiti u životu, ako želite sačuvati svoje fizičko i psihičko zdravlje, je da nikoga ne možete spasiti osim samoga sebe.

Zvuči poražavajuće, ali čim prije to uvidite, prestati ćete trošiti svoje živce i vrijeme pokušavajući biti spasitelj drugih i fokusirati se na jedinu osobu koju možete spasiti (promijeniti) – samog sebe!

Zašto je to tako?

Zato što nikoga ne možete  natjerati na promjenu – koliko god ljubavi ili pogrda upotrijebili – sve dok ta osoba sama ne uvidi i odluči da je neka promjena u njezinom interesu.

Nadalje, činjenica je da se mnogi „žele promijeniti“, ali u stvarnosti malo tko išta poduzima kako bi u tome stvarno i uspio.

To što netko potencijalno priznaje da ima problem i kaže da treba pomoć, a onda nastavljaja po starom i stalno se pronalazi u istim situacijama iz kojih ga je potrebno izbaviti, ne znači da ga vi morate spašavati – već da on prvo treba pomoći sam sebi!

No to ne znači da jednostavno trebate reći j*** mi se za sve i svakoga osim sebe i odustati od bilo kakvog angažmana oko drugih.

Druge možda ne možete mijenjati direktno, ali zato ih možete mijenjati tako što ćete ih nadahnuti (vlastitim primjerom), educirati, podržati ili pak usmjerite prema promijeni, postavljajući stvari tako da je trenutno stanje neodrživo.*

*O zadnjem način, tzv. „šok terapiji“ pisati ću malo kasnije, jer je poprilično rizičan način „buđenja“ koji bi se trebao upotrijebiti  samo  kao zadnja opcija.

Kao što ste se vjerojatno mnogo puta do sada uvjerili u vlastitim odnosima, uvjeravanje i prisila vrlo rijetko urode željenim efektom.

Zapravo, najčešće imaju potpuno suprotan efekt od željenog.

Kratkoročno mogu polučiti rezultate, ali dugoročno će učiniti više štete nego koristi , zato što će stvoriti veliki antagonizma u osobi na kojoj se prisila primijenila.

Čim prisiljavate nekoga da učini nešto, čak i ako je to za njegovo dobro, ta će osoba to interpretirati kao osobni napad,  koji će izazvati revolt i uključiti njezine obrambene mehanizme.

Nama, s druge strane, neće biti jasno zašto tako reagira, jer mi samo želimo pomoći  i imamo dobre namjere.

Upravo na to nas upozorava poznata kineska poslovica: „Put u pakao popločan je dobrim namjerama.“

Osim toga, spasitelj vrlo često može postati žrtva osobe koju pokušava spasiti, tako da ga ona počne iskorištavati. (povezani članak: Emocionalna manipulacija)

To je tipično ponašanje osobe koja shvaća da ima problem, ali ne želi pomoć niti se stvarno želi promjeniti.

Uzeti ću jedan primjer iz vlastitog života kako bi vam to pobliže objasnio :

‹Moj prijatelj (nazovimo ga Maro) dobio je otkaz na poslu koji je jako voli i ima problema u pronalasku novoga.

Kako vrijeme prolazi i Maro ne pronalazi novi posao, to počinje utjecati na njegovo samopouzdanje i ponašanje – zatvara se u sebe, postaje šutljiv i negativan.

Budi se sve kasnije, igra igrice po cijeli dan i besposličari u kući svojih roditelja.

Postaje letargičan i razdražljiv, što rezultira skorim prekidom s njegovom djevojkom.

Taj događaj dolazi „kao naručen“ kako bi potvrdio njegove negativnih misli: „Ja sam jadnik i gubitnik“, i to ga odvlači još dublje u negativnu spiralu samodestrukcije.

Maro odustaje od daljnjih pokušaja da pronađe posao i samo dangubi po cijele dane.

Njegova majka postaje očajna i  počinje ispunjati prijave za posao za Mara.

Svaki dan mu govori da se trgne; da živi kao parazit i gubitnik, i da ga niti jedna djevojka neće htjeti takvoga.

Prijeti mu da će mu baciti Playstation kroz prozor i izbaciti iz kuće, kako bi ga  motivira da izađe iz depresije.

Sve to dovodi do rapidnog pogoršanja odnos između njih dvoje.

Njihovo rastuće neprijateljstvo i svađe uzimaju svu njihovu energiju i vrijeme, a  pronalazak posla i izlazak iz depresije pada u zaborav. ›

Što se ovdje dogodilo?

Pokušaj spašavanja je propao i stvorio dodatne probleme.

Zašto?

Zbog jedne ključne pogreške koju većina nas radi, a to je da kada pokušavamo spasiti nekoga, često to radimo tako da zaštitimo tu osobu od njezinih pogrešaka, odnosno, ne dajemo joj priliku da preuzme odgovornost za svoje postupke i nosi se sa njihovim posljedicama te razvije unutarnji kompas koji će joj ukazati da je takvo ponašanje za nju štetno.

U ovom konkretnom primjeru, time što je preuzela odgovornost za svoga sina i počela ga tretirati kao dijete, majka je sinu poručila  da je nesposoban sam dovesti svoj život u red i tako potvrdila njegov negativni samogovor.

Koliko god da su njezine namjere možda bile dobre, i neki će ih sigurno vidjeti kao iskaz prave majčinske ljubavi, takav tip ponašanja u konačnici je destruktivan za oboje.

Ne možete nekoga učiniti samouvjerenijim ili proaktivnijim tako da radite stvari koje on ili ona moraju učiniti za sebe, ako žele povratiti samopouzdanje i samopoštovanje.

Iz rupe u koju su upali mogu izaći jedino sami.

Vi im možete baciti konop, ali ne smijete ih zavezati njime i na silu vući iz nje.

Mnogi ni ne shvaćaju da su u rupi; mnogi ni ne žele izaći iz nje – jer se boje, jer su povrijeđeni – jer osjećaju da nisu spremni sukobiti se sa životom koji ih čeka izvan sigurnog prostora u koji su se povukli.

Tjerajući ih da izađu prije nego su sami spremni, samo otežavate situaciju i vi postajete neprijatelj broj jedan.

Zato u narodu i kažu: „Pomozi čovjeku i pojedi govno.“

To što vi mislite da nekome nešto treba, ne znači da je to ono što toj osobi stvarno treba u tom trenutku!

Mnogi uživaju u svome jadu, u svojim problemima; toliko su zagrezli u nezdravim okolnostima, navikama ili odnosima da su izgubili koncept bilo kakve druge realnosti, osim one u kojoj se nalaze.

Ona za njih postaje normalno stanje i vaši pokušaji da ih uvjerite drugačije ili ukažete na nelogičnosti u njihovom razmišljanju i ponašanju samo će izazvati burnu emocionalnu reakciju, konflikt i onemogućiti svaku daljnju komunikaciju.

Proći ćete isto kao protagonist Platonove „Špilje“ koji je izašao iz pećine, vidio stvarni svijet i onda se vratio i pokušao objasniti svojim donedavnim sustanarima da su sjene na zidovima pećine samo odrazi stvarnih ljudi i predmeta.

Zato se trebate zapitati zašto uopće imate želju spašavati druge?

Koliko puta je to zapravo vaša potreba (za kontrolom, zahvalnošću ili ljubavlju druge osobe), a koliko puta ono što toj osobi stvarno potrebno?

Unatoč svemu, postoje i prilike kada je doslovno spašavanje nužno –   kada posljedice nečijih djela ili ponašanja mogu rezultirati ozbiljnim i nepovratnim posljedicama ( u krajnjem slučaju – smrću).

Tada nam je na raspolaganju tzv. „šok terapija“.

Šok terapija temelji se na pretpostavci da se ljudi neće promijeniti dok ih nužda (najčešće nesreća) na to ne primora.

Stoga ona za cilj ima potpunim preobratom posložiti stvari i okolnosti tako da natjera osobu na promjenu.

U takvim uvjetima, održavanje statusa quo skuplje je i bolnije nego skok u nepoznato, tj. promjena.

Šok terapija zaobilazi sve obrambene mehanizme, strah ili depresiju i pokušava vratiti čovjeka u trenutak (stvarnost) i uključiti njegove instinkte za preživljavanje.

Kako bi to izgledalo u stvarnosti?

‹ Prekid svake komunikacije sa prijateljem koji se počeo rekreativno drogirati, ali je na kraju postao ovisnik o heroinu koji više ne može reći ne svojoj ovisnosti, sa jasnom porukom da ćete ga prijaviti policiji ako ne prestane sa svojom ovisnosti i potraži pomoć.

Ukidanje svih privilegija, hrane i novca sinu ili kćeri koji/a u depresiji leži po cijele dane u svojoj sobi godinu ili više dana i svakodnevno propada sa jasnom porukom da se mora odseliti i pronaći posao, te način kako se uzdržavati, ako želi nastaviti tako živjeti. ›

U ova dva ekstremna primjera, u kojima je koban kraj gotovo siguran, ako ništa ne poduzmete, želio sam vam dočarati u kojim situacijama možete upotrijebiti „šok terapiju“ kako bi „spasili“ voljenu osobu.

Jako je važno da prije nego što se odlučite na ovaj korak budete u stanju stvarno ga i sprovesti te ostati dosljedni u svojoj namjeri do samoga kraja.

Svako kolebanje i premišljanje može ugroziti cijelu stvar, te dodatno pogoršati već tešku situaciju.

Također morate biti spremi da, čovjek stjeran u kut i ostavljen sa samo jednim izlazom može učiniti ono najgore – oduzeti svoj život.

Stoga uvijek pokušajte sve drugo prije nego odigrate kartu „šok terapije“ i shvatite da bi se osoba doista promijenila, ona mora osjetiti da je promjena njezina ideja, njezina odluka i da je ona sama izabrala!

Također, prihvatite da nitko od nas nema pravo nametati drugima bilo kakve vrijednosti, niti im govoriti kakvi bi trebali biti ili što raditi, ni onda kad smo objektivno u pravu, osim u situacijama kad ponašanje te osobe uzrokuje štetu drugima (ili sebi). 

I da je najviše što mi kao pojedinci možemo učiniti kako bi spasili nekoga to da ohrabrimo, podržimo i uputimo čovjeka koji traži pomoć na put prema spasenju.

Sve drugo, uključujući i šok terapiju, samo su kratkoročne zakrpe koje će neminovno popustiti, ako osoba ne započne avanturu vlastite promjene i izgradi sebe u boljeg čovjeka.

The post Možemo li promijeniti druge? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.