JESTE LI ODRASLA OSOBA?
Djeca počinju otkrivati svijet oko sebe kako bi utvrdila što im stvara ugodu (zadovoljstvo), a što nelagodu (bol), i iz toga znanja zatim stvaraju hijerarhiju vrijednosti, odnosno preferencije.
Sladoled je ukusniji od špinata; sunčani dan je ugodniji od kišnog; pjevanje je zabavnije od crtanja i sl.
Osjećaji ugode i nelagode, odnosno zadovoljstva i boli, postaju podloga svih njihovih sklonosti i zapravo postavljaju temelje za ono što će kasnije postati njihov identitet.
Nakon nekog vremena istraživačka faza djeteta prestaje- ne zato jer je iskusilo ili istražilo sve, već zato što počinje shvaćati da postoji previše toga za istražiti.
Ne možete dodirnuti, iskusiti, naučiti ili posjetiti sva mjesta koja bi željeli, stoga kako odrastate počinjete razvijati određen set pravila, tzv. mentalni model funkcioniranja svijeta, kako bi mogli uz što je moguće manje napora funkcionirati u svakodnevnom životu.
To je set pojednostavljenih pravila (životnih istina) koje primjenjujemo u svakodnevnom životu gotovo automatski i većinu vremena funkcioniraju.
Velik broj tih pravila učimo od svojih roditelja, kasnije nastavnika i prijatelja, a mnoge od njih i sami stvorimo na temelju iskustava koje smo imali tokom odrastanja.
Djeca svijet gledaju crno – bijelo, kroz uzrok i posljedicu, tj. u terminima zadovoljstva i boli.
Dodirivanje vrućeg štednjaka uzrokuje bol u mojoj ruci, stoga je loše.
Konzumiranje kolačića stvara osjećaj zadovoljstva u mome tijelu, stoga je dobro.
Dobro je bolje nego loše.
Zato su mala djeca poput malih sociopata.
Sve promatraju egocentrično, odnosno, nisu u mogućnosti zamisliti sebe u poziciji druge osobe, već sve promatraju isključivo iz svog ugla.
Kako postajemo stariji, počinjemo shvaćati da postoje posljedice za svaku našu pojedinačnu akciju, od kojih mnoge mogu na nas utjecati izravno ili neizravno u nekom trenutku u budućnosti.
Adolescent prihvaća transakcijsku dinamiku međuljudskih odnosa i počinje razumjeti da je određena doza potiskivanja vlastitih želja i požuda neophodna kako bi „normalno“ funkcionirao u svojoj sredini , odnosno, uviđa potrebu za ujednačavanjem svojih želja sa željama i očekivanjima svoje okoline.
Počinje shvaćati da svaka akcija ima posljedicu; da ne može uvijek dobiti sve ono što želi i da često mora igrati po pravilima koja je netko drugi postavio ako želi dobiti „nagradu“, odnosno, ako ne želite biti kažnjen, tj. iskusiti bol.
Mama i tata će se ljutiti ako saznaju da sam eskivirao školu kako bi se igrao s prijateljima, stoga to neću učiniti iako bi se radije igrao s prijateljima nego išao u školu.
Učitelj će me kazniti ako razgovaram s prijateljem u razredu; stoga, neću govoriti, iako to želim.
Kod starije djece užitak i bol više ne usmjeravaju većinu odlučivanja.
Oni više nisu temelj njihovih vrijednosti.
Starija djeca, kako bi donijela odluke, važu svoje osobne osjećaje i preferencije sa njihovim razumijevanjem „životnih pravila“ i očekivanja okoline.
To je poboljšanje u odnosu na dječji pogled na svijet, ali još uvijek postoji slabost u ovom pristupu životu.
Sve se vidi kao kompromis.
Starija djeca i adolescenti (i šokantan broj odraslih osoba) pristupaju životu kao beskrajnom niz kompromisa.
Učiniti ću ovo, samo kako bi dobio ono, iako to ne želim ili ne vjerujem ili se ne slažem s tim.
Radit ću ono što moj šef kaže, tako da mogu zaraditi plaću.
Nazvat ću svog prijatelja samo da se ne bi naljutio.
Učinit ću domaću zadaću, tako da bih imao dobre ocijene i mogao upisati bolju školu.
Takav život uopće nije život.
Sve što radite, radite jer ste sebe uvjerili da drugačije ne možete ispuniti neki cilj, a mudrost života je pronaći način da uživate u samom putu koji će vas dovesti do vašeg cilja.
Pogađanje s pravilima i društvenim konvencijama omogućiti će vam da funkcionirate u svijetu odraslih ali nakon nekog vremena shvaćati ćete da sve ne može biti pregovarano.
Ne želite se pogađati sa svojim partnerom da bi vas volio, ili vašim prijateljem da bi se družio s vama, ili vašim šefom da bi vas poštovao.
Zašto?
Ako se osjećate kao da morate manipulirati ljudima da vas vole i poštuju, osjećati ćete se jadno.
Ako morate uvjeriti nekoga da vas voli, onda vas zapravo ne voli.
Ako nekome morate objašnjavati da vas treba poštovati, onda vas ne poštuje.
Ne možete pregovarati o najdragocjenijim i najvažnijim stvarima u životu.
Pokušati li to učiniti, one gube svoju vrijednost!
Ljudi koji životu pristupaju transakcijski mogu daleko dogurati u materijalnom smislu, ali vrlo često ostaju emocionalno osakaćeni i duboko usamljeni.
To je zato što transakcijske vrijednosti stvaraju otrovne odnose – veze koje se temelje na manipulaciji (Povezani članak: TOKSIČNI ODNOSI – Gaslighting).
Na isti način na koji adolescenti shvaćaju da je svijet više od djetetovog užitka ili boli, odrasle osobe shvaćaju da je život više od kontinuiranog pregovaranja i borbe za potvrđivanjem, odobravanjem i maksimiziranjem vlastitog zadovoljstva.
Odrasle osobe trebale bi raditi ono što je ispravno iz jednostavnog razloga – jer su tako odlučile; jer smatraju da je to ispravno – ne zato da bi izbjegle bol ili dobile nagradu, već zato što su to vrijednosti koje su sastavni dio njih; vrijednosti s kojima se ne cjenka!
Nažalost veliki broj ljudi nikada ne dosegne razinu „odrasle osobe“ već ostaje u infantilnom ili adolescentskom mentalnom sklopu.
Kada roditelji ili učitelji djecu uče transakcijskim odnosima, to je obično zato što su i oni sami ostali na adolescentnoj razini poimanja svijeta.
Sve vide u transakcijskim terminima i cjenkanju: dati ću „ljubav“ kako bi dobio seks, glumiti ću „prijatelja“ kako bi bio prihvaćen; kupovati ću „darove“ da bi zadobio poštovanje…
Takva djeca nažalost odrastaju misleći da je to normalno i počinju replicirati takve obrasce ponašanja u svim svojim odnosima s drugima.
Druga djeca pak ostaju zaglavljena u infantilnoj ili adolescentskoj fazi zbog zlostavljanja i traume.
Osoba koja je zlostavljana u svojim mlađim godinama, kretat će se svijetom s pretpostavkom da je nitko nikad neće stvarno voljeti ili poštovati i da se svaka naklonost može zadobiti jedino kroz određen set pravila i ponašanja:
Moram se odijevati na određeni način.
Moram govorit na određeni način.
Moram se družiti s određenim ljudima… ili neću biti prihvaćen!
Većina ljudi koju sretnete u životu biti će u transakcijskom modelu djelovanja i pitati će se: “Uredu, ali kakve korist ja imam od toga?” ili još gore, biti će na razini djeteta koje vrišti i zahtijeva: “Daj mi to! Želim to, odmah!“
Iako mnogi za sebe misle da su odrasli i smišljaju izlike za svoje dječje ili adolescentno ponašanje, njihova djela pokazuju koje su njihove stvarne vrijednosti!
Ako kažete da se želite vratiti na fakultet i dobiti diplomu, a u međuvremenu je prošlo 10 godina a vi i dalje niste završili fakultet onda zapravo vi to ne želite.
Ono što želite je da se osjećate kao da to možete i hoćete, ali zapravo nikada nećete.
Ako kažete da cijenite iskrenost u odnosu, a redovito lažete i skrivate stvari od svog partnera – stalno ga provjeravate i analizirate (čitate njegove poruke, mail-ove i pozive dok spava) vi zapravo ne cijenite iskrenost.
To kažete samo kako biste opravdali svoje sebično nedoraslo ponašanje i manjak samopoštovanja.
Postoje ljudi koji su vrhunski prijatelji, ali usrani partneri ili roditelji.
Postoje ljudi koji su odlični roditelji, ali loši radnici.
Svatko od nas je „odrastao“ u nekim aspektima svog života a u drugima baš i ne.
Svrha života i odrastanja trebala bi biti „upoznavanje sebe“, tj. pronalaženje onih dijelova našeg identiteta koji su ostali na nižim razinama razvoja i njihova nadogradnja!
Većina ponavljajućih problema koje ljudi doživljavaju rezultat su održavanja dječjih i adolescentskih sustava vrijednosti, tj. mentalnih modela koji su se pokazali neuspješnim.
Majka koja se stalno svađa sa svojom djecom jer je ne nazivaju svaki dan i pitaju kako je, drži transakcijski pristup ljubavi – ideju da se ljubav može kvantificirati i mjeriti.
Prijatelj koji vas nikad ne kritizira i samo hvali vjerojatno to čini zato što ne želi izgubiti vaše „prijateljstvo“, odnosno, ono što dobiva od vas, ali on vam zapravo nije prijatelj!
Jedini način na koji možete spoznati vaše stvarne vrijednosti jest kroz promatranje vlastitih postupaka!
Ako svojim postupcima često nanosite bol sebi ili drugima i onda ih opravdavate lažima i izgovorima, pokazujete da imate infantilni pogled na svijet koji se ogleda u maksimiziranju zadovoljstva i izbjegavanju boli.
Npr. Lažete da ste odradili posao, koji zapravo niste, kako bi dobili novac, bez da vas je briga za posljedice.
S druge strane, ako su vaša djela potaknuta željom da dobijete određeni rezultat od nekoga ili nečega, vi imate pregovaračke / transakcijske vrijednosti.
Npr. Nije isto nekome reći da vam se sviđa samo zato jer mislite da to želi čuti ili jednostavno reći nekome da vam se sviđa jer to stvarno mislite.
Prvo je manipulacija, drugo je autentično izražavanje sebe i svojih osjećaja.
No, da se vratimo na temu i pokušamo definirati kakva bi to bila odrasla osoba?
Odrasli ste kad shvatite da je bolje trpjeti zbog pravih razloga nego osjećati zadovoljstvo zbog pogrešnih razloga.
Odrasli ste kad ste spremni pretrpjeti štetu ili bol zbog određenih načela, tj. intrinzičnih vrijednosti za koje smatrate da su ispravne.
Odrasli ste kada shvatite da je bolje voljeti i izgubiti nego nikada ne voljeti.
Odrasli ste kada shvatite da sve što radite ne mora uvijek biti transakcijske prirode.
Odrasli ste kada shvatite da je život puno više od ugađanja samom sebi ili drugima.
Odrasli ste kada prihvatite da ne možete uvijek imati sve što poželite i da je vrlo često potrebno žrtvovati i odgađat trenutno zadovoljstvo kako bi dosegli svoje ciljeve i imali svrsishodan život koji nije temeljen na površnim transakcijskim odnosima i maksimiziranju vlastitog zadovoljstva!