POŠTOVANJE: zaboravljena vještina ljubavi!
Svi pričaju o ljubavi, a malo tko razumije da se ljubav rađa samo u odnosima u kojima se ljudi međusobno uvažavaju.
Već sam mnogo puta spominjao važnost poštovanja, no gledajući oko sebe čini se da je upravo poštovanje ono što kronično nedostaje u današnjim odnosa i ono na što je potrebno konstantno ukazivati.
Zato bi vam ispričao jednu priču u kojoj ćete vrlo vjerojatno prepoznati sebe ili nekoga od vaših prijatelja.
…….
Jedan bračni par sagradio je novu kuću te u posjet pozvao svoje prijatelje – drugi bračni par.
„Možemo li malo razgledati vašu novu kuću?“ –pitali su.
Vlasnici nove kuće rekli su: „Naravno, provest ćemo vas.“
Kuća je bila vrhunski uređena i bilo je jasno da nisu nimalo štedjeli ulažući u nju.
Nakon što su na katu pogledali spavaće sobe i pripadajuće im kupaonice, silazili su niz stepenice kada se njihova prijateljica okrenula svome mužu i rekla mu: „Moraš naći još jedan posao.“
Par koji im je pokazivao kuću ostao je zatečen njezinim riječima i bilo im je jasno da bi njezin muž u tom trenutku najradije propao u zemlju.
Bio je ponižen.
Brzo su se spremili i otišli.
……
Najžalosnije u ovoj priči jest to da ova žena najvjerojatnije uopće nije shvatila što je učinila.
Ona je samo prokomentirala raskoš kuće koju su razgledavali, poželjela isto za sebe i nije ni pomislila da bi ono što je rekla moglo povrijediti njezinog partnera.
No povrijedila ga je time što nije uvažila njegovu potrebu za poštovanjem.
Ako pričate sa vašom partnericom, često ćete čuti kako bruji o poštovanju i kako ste je svako malo nečim uvrijedili, ponizili ili niste iskazali dužno poštovanje.
A kada ona vama isto ne iskaže, to je sasvim u redu, i uvijek će imati neki izgovor ili će vam reći da ne budete plačljivko, mimoza, pi*kica…
Problem koji mnoge žene danas imaju jest da one žele da se prema njima odnosi kao prema princezama, ali duboko u sebi opiru se tome da se one prema svojim partnerima odnose kao prema kraljevima.
One nisu spremne uvažiti i nagraditi partnerovo odricanje, trud i rad koji ulaže kako bi opskrbio i zaštitio svoju obitelj jer to uzimaju zdravo za gotovo.
Uvijek je malo, netko drugi ima više i njihov muškarac uvijek treba nešto promijeniti ili učiniti kako bi zaslužio njihovo kratkotrajno i prevrtljivo odobravanje.
Dodatna otegotna okolnost danas je što je muškarac izgubio svoju tradicionalnu ulogu hranitelja, zaštitnika i glave obitelji, te je zbog toga izgubio i „vrijednost“ koju je sve do prije 60-70 godina ima u očima žene.
Danas, kad su žene financijske nezavisne, samostalne, dominantne, agresivne, kompetitivne, uopće im nije potreban muškarac koji bi brinuo o njima, već im je potreban muškarac koji će im služiti.
Emaskulacija modernog muškaraca (kroz odgoj, popularnu kulturu i medije;, pokret ‘političke korektnosti’ i gubitak tradicionalnih vrijednosti) u spoju sa agresivnim i toksičnim feminizmom koji sve ‘muško’ smatra opasnim i neprijateljskim, doveo je do potpunog gubitka poštovanja žena prema muškarcima i razvoja ‘mentaliteta povlaštenosti’, u kojemu žena zaslužuje sve i može tražiti sve, a ne treba za uzvrat dati ništa.
Uzevši to u obzir nije ni čudo da broj rastava1 nikada nije bio veći u povijesti, kao i broj samohranih roditelja koji odgajaju djecu2.
Nadalje, sve je više muškaraca koji u potpunosti odustaju od ideje braka3 i sklapanja bilo kakvog dubljeg i dugoročnijeg odnosa sa ženama, potaknuti katastrofalnim iskustvima iz prijašnjih veza.
Jedna druga priča, pastora Edward Victor Hill4, mogla bi vam dati neku drugu viziju odnosa između muškarca i žene.
……..
Kao mladi propovjednik, teško je zarađivao za život.
Jedne se večeri vratio kući i ondje zatekao potpuni mrak.
Otvorivši vrata, vidio je kako je njegova žena Jane pripremila večeru za dvoje uz svijeće.
Svidjela mu se njezina ideja pa je na brzinu otišao u kupaonicu oprati ruke.
Bezuspješno je pokušavao upaliti svjetlo.
U mraku je nekako došao do spavaće sobe te i ondje pokušao upaliti svjetlo.
No i dalje je posvuda bio mrak.
Mladi se pastor vratio u blagovaonicu i pitao Jane zašto je struja isključena.
Ona je briznula u plač i kroz suze progovorila:
„Znam da naporno radiš i da se trudiš, ali ovaj mjesec nismo imali dovoljno novaca da platimo račun za struju. Nisam htjela da znaš, pa sam mislila da bismo mogli večerati uz svijeće.“
Pastor je ostao na mjestu – nijemo gledajući, a ona je, brišući suze nastavila:
„Nekako ćemo smisliti kako što prije platiti struju, ali hajdemo sada večerati uz svijeće i zaboraviti na to.’“
……
Vidite li razliku između prve i druge priče?
Koliko bi se žena koje poznajete danas tako ponijelo?
Ili bi reakcija bila sličnija ovoj: „Kakav si ti to muškarac da nemamo ni za struju platiti; da moram kao pas u mraku stajati i čekati te…Što će o nama reći susjedi?! “, eskalirajući u potpunu katastrofu.
Tijekom ovakvih ‘svađa’ mnoge žene često ni ne vide da svojim riječima i ponašanjem ponižavaju svog partnera.
One zahtijevaju da muškarac bude muškarac, dok su same odavno prestale biti žene.
U njihovim umovima one samo izražavaju ono kako se osjećaju i iskazuju svoje strahove i zle slutnje sa željom da ih izbjegnu, te očekuju da ih njihov partner utješi i učini sve kako se više nikada ne bi tako osjećale.
No da se samo na trenutak stave u poziciju svoga partnera sigurno ne bi tako postupile.
Uvidjele bi da nemaju niti malo poštovanja ni razumijevanja.
Jedan od razloga mogao bi biti što mnoge od njih muškarce više ne vide kao ljudska bića koja imaju ‘vrijednost’, već samo kao sredstva za ispunjenje vlastitih prohtjeva.
——————————————————————————————————————–