Kako prestati brinuti?
Zašto se uopće brinemo i kako nastaje zabrinutost?
Zabrinuti smo kada živimo u prošlosti ili kada razmišljamo o budućnosti.
Ali kad smo tu gdje jesmo, u sadašnjosti, tu jednostavno nema mjesta brizi.
Naši umovi su fascinantni strojevi koji kad nešto zamišljaju mogu to toliko dobro zamisliti da sama misao uzrokuje istu fizičku i emocionalnu reakciju kao da se to i stvarno događa.
I to ne bi bio toliki problem da u isto vrijeme nismo jako loši u predviđanju budućnosti, odnosno, koliko će nas nešto rastužiti ili razveseliti, koliko će nam vremena trebati za nešto završiti, i koliko će nešto dobro, loše, lako ili teško biti?
Jer na kraju stvarni događaji često ne budu ni „toliko dobri“ ni „toliko loši“ koliko smo zamišljali da će biti.
To se ponajviše odnosi na one događaje koje percipiramo kao negativne i neželjene, jer smo maheri kad treba zamisliti najgore moguće scenarije.
No dobra vijest je da su istraživanja pokazala da se samo 15% naših strahova i briga stvarno i ostvari, i da od tih 15% slučajeva koji se i ostvare – u 80% njih posljedice nisu ni približno tako strašne kako smo zamišljali da će biti.1
Ili jednostavnije rečeno, u 9 od 10 puta vaše brige i strahovi se neće ostvariti, a taj jedan put kad se i ostvare, utjecaj koji će imati na vas biti će samo djelić onog što ste mislili da će bit.
Sada kada to znate jel vam malo lakše?
Sve te brige i strahovi nisu toliko strašni, kada znate da postoji samo 10% šanse da se i ostvare.
Ja osobno mogu živjeti s 10% i otkako to znam, uopće se ne brinem oko mnoštva stvari koje su me prije zamarale.
Jer sve je na kraju stvar toga kako želite gledati na svijet, da li vas više motivira činjenica da se nešto dobro može dogoditi kad pokušate nešto novo i izađete iz zone komfora ili strah (koji je često puta potenciran na entu, iracionalan i neutemeljen) presudan faktor u vašem odlučivanju.
Bez obzira na to što vas motiviralo – bila to nada ili strah, uvijek trebate imati na umu da smo mi kao ljudska bića izvrsni u prilagođavanju i da nam svaka nova situacija ubrzo postane „novo (normalno)“ – koliko god drugačije od prvotnog bilo. [Povezani članak: NE ŽALI SE – PRILAGODI SE!]
Tako da sljedeći put kad se nađete u neočekivanoj ili neželjenoj situaciji -umjesto da se brinete, ljutite i psujete „zašto se ovo meni događa; zašto uvijek ja…“ – možete reći samom sebi – „ovo nije ono što sam želio ili očekivao, ali i to je uredu, prilagoditi ću se i naći rješenje i za ovu situaciju“.
Kad počnete tako razmišljati s vremenom će vanjski događaji, negativne misli i tjeskoba imati sve manje utjecaja na vas.
Jer kada prihvatite ono što jest, bez želje da se to nikad nije dogodilo ili razmišljanja kako ste to mogli izbjeći ili promijeniti, prestajete se brinuti i fokusirate na ono gdje jeste; na ono što možete učiniti i promijeniti.
A promijeniti uvijek možete sebe – svoje ponašanje, misli i osjećaje, ne druge. (Povezani članak: PROMJENI SE ILI PROPADNI!)
Zato je i jedan od najvećih rimskih careva, filozof i ratnik Marko Aurelije rekao: „Što se ljutiš na svijet, kao da će svijet to primijetiti!“
Vikom i ljutnjom zato što je let odgođen zbog vremenskih neprilika, nećete poletjeti ili smirit oluju.
Time što se razočarani što se drugi oko vas ponašaju na način koji vama ne odgovara, nećete promijeniti njihovo ponašanje.
Isto tako, stalnim razmišljanjem o tome kako bi bilo da ste se rodili u nekoj drugoj zemlji, vremenu, da ste veći, kraći, da ste izabrali ovo, umjesto onog itd itd …nećete postići ništa osim da se osjećate obeshrabrenim i žrtvom okolnosti.
A to je loš stav jer kroz život ćete neminovno naići na mnoštvo prepreka i ljudi koji vas neće voljeti; koji neće htjeti da uspijete, i biti u situacijama koje jednostavno nećete moći kontrolirati ni promijeniti, koliko god vi to htjeli. (Povezani članak: JESTE LI U KONTROLI SEBE?)
Ali to je život – prihvatite to!
Ne zamarajte se onim što je bilo ili što može biti, već se fokusirajte na ono što je sad.
Ako nešto možete učiniti, učinite to!
Ako ne, okrenite se nečem drugom i učinite ono što možete.
Vrijeme provedeno u ljutnji, tuzi ili brizi je vrijeme koje nije utrošeno na ono što ste mogli promijeniti i popraviti.
Svako od nas može biti sretan u ovom trenutku – provjerite sami ako mi ne vjerujete – ne možete u isto vrijeme biti ljuti, tužni ili zabrinuti ako ste koncentrirani na neki posao.
Tek kad u svoju glavu prizovete misli koje vas čine tjeskobnim i zabrinutim, vi ćete se početi osjećati tjeskobno i zabrinuto.
Zato nemojte živjeti u prošlosti, razmišljajući o onome što je bilo i što ne možete promijeniti ili lutati budućnošću i razmišljajući što bi sve moglo biti, jer to stvara brigu; to stvara tjeskobu i strah koji vas paralizira.
Umjesto toga prihvatite novi stav: „biti ću dobro bez obzira na sve!“ .
Vjerujte u sebe – da ćete se snaći bez obzira na to što život stavio ispred vas jer tako ćete prestati biti taoci svojih strahova i briga i ponovno preuzeti kontrolu nad svojim životom.
- The Worry Cure (2005), Robert Leahy
