HIPERGAMIJA

hipergamija


Što je hipergamija i zašto to nije ništa novo?

Osnovni poriv svih živih bića je proširiti (kopirati) svoj gen što je više puta moguće i osigurati da taj gen ima što je moguće bolje uvjete za opstanak i razvoj u budućnosti.

Upravo zbog tog biološkog imperativa muškarci želi biti sa što više mladih, zdravih i plodnih žena, a žene koje u proces razmnožavanja ulažu puno više (noseći potomka u sebi 9 mjeseci) traže optimalan kompromis između dobrih gena i resursa koje muškarac ima, tj. žena želi garanciju da će muškarac ostati s njom i brinuti se o potomstvo nakon oplodnje.

Ova biološka istina nije podložna nikakvim trendovima i nije nikakav socijalni konstrukt, kako bi vas mnogi danas htjeli uvjeriti.

HIPERGAMIJA, odnosno, preferencija žena da žele muškarce prvi vrhu društvene hijerarhije biološki je mehanizam koji je priroda usadila u žene kako bi omogućila preživljavanje ljudske vrste.

Zato se kroz povijest muškarcima ostavljalo nasljedstvo – kako bi ih se podignulo u hijerarhiji i učinilo privlačnijim što većem broju zdravih i mladih žena, dok su se s druge strane, lijepe i mlade žene čim prije udavale za one na vrhu društvene ljestvice kako bi povećali obiteljsko bogatstvo i blagostanje.

Hipergamija1  (od grčkih riječi hýper “preko” i gamos “brak”) je izraz kojim se u antropologiji i sociologiji opisuje sklonost traženju bračnog partnera koji ima isti ili viši socioekonomskog statusa, odnosno pripada istoj ili višoj klasi ili kasti.

Suprotna pojava, odnosno potraga za bračnim partnerom nižeg socioekonomskog statusa naziva se hipogamija i u povijesti je često bila muška preferencija.

Muškarci su ženidbom za “inferiorne” (i o njima materijalno ovisnim) ženama nastojali osigurati bračnu vjernost, dok su se žene udajom za “superiorne” muževe materijalno zbrinjavale (sebe, svoju obitelj i svoje potomstvo).

Danas je hipergamija rasprostranjenija i  izraženija više nego ikada prije u povijesti naše civilizacije, unatoč masovnoj emancipaciji žena.

Nikada prije nije bilo moguće, toliko velikom broju žena, bez obzira na društveni status, pristupiti bilo kojem muškarcu na vrhu društvene hijerarhije.

To je sve do nedavno bilo rezervirano samo za elitu, aristokraciju i plemstvo, dok je u 21. stoljeću, to postala općeprihvaćena konvencija u svim društvenim ešalonima.

Hipergamija je danas dovedena do ekstrema – muškarac treba biti veće vrijednosti od svih drugih muškaraca kojima žena ima pristup i vrjedniji od svih muškaraca koje je poznavala u prošlosti, da bi se ona, koja je danas snažna, nezavisna i obrazovana, odlučila ući u odnos s njim.

Taj novostečeni osjećaj povlaštenosti i moći koje su žene zadobile ubrzanom emancipacijom u prošlom stoljeću u kombinaciji sa drastičnim gubitkom vrijednosti koju je muškarac doživio  gubitkom tradicionalne uloge zaštitnika i provider-a (snabdjevača) obitelji, dovelo je do velikih socio-ekonomskih problema i raspada  obitelji, kojoj svjedoče sve veće stope razvoda i sve veći broj jednoroditeljskih zajednica (Povezani članak: Smrt obitelji, sloboda pojedincu!).

Pobornici trećeg vala feminizma hipergamiju su doveli do apsurda postavljanjem nedokučivih ideala prema kojim bi muškarac (za kojeg se moderna žena odluči udati) trebao biti vrjedniji od bilo kojeg muškarca kojeg ona može zamisliti da bi ikada mogla upoznati, dok u isto vrijeme ta ista žena ne treba nikoga jer je snažna, neovisna i financijski slobodna!

Ako vam je teško razumjeti takvo rezoniranje, niste jedini.

Takve žene, u isto vrijeme sebe smatraju superiornim i ne žele biti potlačene nekim boljim muškarcem, ali isto tako, neće pristati biti niti sa jednim muškarcem koji nije bolji, odnosno, superiorniji, tj. na većoj društvenoj poziciji od njih.

Kako bi razumjeli duplo-filozofiju koja je ovdje prisutna (način rezoniranja stanovnika distopijskog svijeta u romanu 1984. George Orwell-a) moramo razumjeti kako većina današnjih žena u isto vrijeme želi muškarca koji je dominantan, samopouzdan i moćan, ali ne toliko samopouzdan i moćan da svoj status i vrijednost koristiti s drugim ženama kako bi utvrdio vrijednost one s kojom je.

Jednostavnije rečeno, žena želi upravljati takvim muškarcem.

Jednom kada locira (u njenim očima) vrijednog muškarca, ona će učiniti sve kako bi zadobila moć nad njim i onemogućila drugim ženama da joj ga preotmu.

Radeći tako, ako prihvati njezina pravila igre, muškarac postepeno prestaje biti ona osoba koja je prvenstveno privukla i tako, ne samo da ona gubi interes za njim, već i sve druge potencijalne žene kojima ima pristup. (Povezani članak: Igre moći)

U Jednom istraživanju, u kojemu su sudjelovale žene od 18 do 35 godine života, prikazano je deset slika muškaraca -od prosječno zgodnih do jako zgodnih, te njihov godišnji prihod.

Sudionicama je rečeno da svakog ocijene ocjenom od 1 do 10.

Što mislite koji su muškarci dobili najveće ocijene?

Oni sa prosječnim izgledom i velikom zaradom dobili su veće ocjene od onih jako zgodnih sa manjom zaradom.

Sad ćete promisliti: „Ništa novo!“, i biti ćete u pravu!

Naši geni i evolucijski mehanizmi nesvjesno upravljaju našim životima i utječu na naše odluke, svidjelo se to nama ili ne.

Njihovo ignoriranje ili nepoznavanje je ono što najveći broj ljudi dovodi u neprilike.

Na najosnovnijoj razini, cijeli život vrti se oko parenja (sexa) i razmnožavanja i to je ono što cijeli svijet (prirodu) i našu civilizaciju neumoljivo gura naprijed.

Sa biološkog aspekta moć je u rukama žena, jer one biraju! (Povezani članak: Ženina realnost)

Muškarci su u vječnoj utrci da dođu na vrh hranidbenog lanca, kako bi imali što više opcija i bili što poželjniji partner što većem broju lijepih žena.

Dok su žene u neprestanoj utrci da budu što ljepše i poželjnije, kako bi došle do muškarca što višeg statusa. (Povezani članak: Ljepota je prolazna)

—————————————————————————————————————————

1 https://sh.wikipedia.org/wiki/Hipergamija

Ocijenite članak:

Prosječna ocjena 5 / 5. Broj glasova: 4

Za sada nema glasova! Budite prvi koji će ocijeniti ovaj post.

Podjeli: