ZA ŠTO SE ZAPRAVO ZALAŽE FEMINIZAM?

feminizam


Prije čitanja ovog članka preporučam vam da pročitate “Iluzija jednakosti – Radikalni feminizam i pozicija muškarca u 21. stoljeću”, te “Feminist u 21. stoljeću”, pošto je ovo treći nastavak u serijalu.

Moderne žene prihvatile su sva prava koja im država i društvo (koje je stvorio muškarac) pruža ali ne žele nikakvu odgovornost.

Iako su se već izborili da imaju ista prava kao muškarci, danas nastavljaju svoju borbu za veća prava i više besplatnih stvari na račun svih drugih.

Žene diljem svijeta žrtve su muške opresije u stvarnim, ali vrlo često i imaginarnim situacijama koje postaju apsurdne.

Muškarci trebaju platiti za grijehe svojih predaka (patrijarhat) i inherentno su loši i krivi za sve probleme na ovom svijetu.

Feminazi-spectacles.jpg

To su temeljne dogme današnjeg feminizma (o kojima sam već pisao u „Što znači biti feminist u 21. stoljeću), a većini žena koje slijede ovu ideologiju najbitniji su komfor, materijalna dobra i sloboda bez odgovornosti.

Kako to izgleda u svakodnevnici?

Dati ću vam jedan primjer iz vlastitog života – jedna moja poznanica dovela je novu prijateljicu u društvo i počela je nabacivati mome prijatelju.

U toj izvedbi niti jednom nije spomenula tko je on, već je samo pričala o onome što on ima – što radi, koji auto vozi, kakvu kuću ima….tj. što bi sve moglo biti njeno ako bude s njim.

U jednoj drugoj prilici načuo sam razgovor triju djevojaka koje su sjedale za stolom do mene i ispijale popodnevnu kavu u lokalnoj kavani.

Uz uobičajeno tračanje počele su govoriti o muškarcima. Najzanimljivije je bilo koje su muškarce smatrali dobrim muškarcima – one koji imaju mnogo imovine i koji mogu pružiti lagodan život njihovoj budućoj izabranici – sve drugo bilo je manje bitno.

To su te nezavisne, snažne i osviještene žene koje je iznjedrio pokret feminizma?

One koje vas nakon što im priđete i rečete svoje ime, odmah pitaju: „A čime se baviš?“ (kako bi procijenile koliko vrijedite i hoće li uopće nastaviti razgovor s vama)

Ili  one koje posramljuju svoje prijateljice ako im je san biti domaćica i majka; imati obitelj i odgajati djecu riječima: „Što ćeš biti rob muškarca, zatvorena u kući i ovisna o njemu?“

Kako bi razumjeli zašto se tako ponašaju i misle, ne trebamo puno tražiti već pogledati tko su bile neke od najistaknutijih predstavnika pokreta feminizma i za što su se zalagale.

simone-de-beauvoir-960x536Simone de Beauvoir u javnosti je prikazana kao neovisna žena, intelektualka, glasnogovornica i zagovornica žena i njihove slobode.

Jedna od njezinih temeljnih ideja bila je da muškarac ne može voljeti svoju ženu i obrnuto, jer oni su dva različita spola koji su osuđeni na neprijateljstvo.

Zbog toga je odlučila da se nikad neće udavati ili živjeti u kohabitaciji.

No to je nije spriječilo da ima mnoštvo ljubavnica i ljubavnika, iako je bila partnerica Jean-Paul Sartrea punih 51 godinu (toliko o tome kako ne treba muškarca u svome životu).

Po njezinu shvaćanju muškarac je primjer koji žena treba slijediti, tj. žena treba postati (što sličnija) muškarcu ako želi uspjeti.

Iz navedenog se čini vrlo vjerojatnim da je Simone bila nezadovoljna time što je žena jer je veličala sve ono što rade muškarci te savjetovala žene da počnu raditi, misliti i djelovati isto kao i muškarci.

Zagovarala je pravo na pobačaj te je bila prva predsjednica feminističke organizacije Choisir (Odabir).

Što se tiče prava žene na slobodu, ona je bila prva koja je istu ograničavala.

Jednom je prilikom izjavila da se niti jednoj ženi ne smije dopustiti da ostane kod kuće i odgaja djecu, čak i kad ona to želi, sljedećim riječima:

„Sve  dok  se  ne  uništi  obitelj,  mit  o  obitelji,  mit  o  majčinstvu  i  majčinski  instinkt,  žene  će  biti potlačene.“ 1

Njezina knjiga Drugi spol (1949.) jedno je od temeljnih uporišta suvremenog feminizma.

GettyImages-143715581.jpgElisabeth Badinter veliki je zagovornik liberalnog feminizma, nasljednica de Beauvoir i najveći dioničar Publicis Groupe, multinacionalne tvrtke za oglašavanje i odnose s javnošću, (čije je dionice dobila u nasljedstvo od svog oca Marcela Bleustein-Blancheta koji je i osnovao).

U svojoj prvoj knjizi L’Amour en plus (1980.) ističe  kako  su  pobačaj  i  kontracepcija  stvari  koje  su  ženu  oslobodile robovanja reprodukciji i kako su žene tako postale slobodnije:

 „Sada kad žena ima pravo nad životom i smrti djeteta, ona više nije podložna ni djetetu ni djetetovu ocu.“

Elisabeth je prihvatila etiku po kojoj su prava žena ispred prava fetusa i smatra kako majčinstvo (briga za dojenčad) i privrženost majke djetetu nije prirodna već društveno nametnuta i da kao takva ograničava (potčinjava) ženu i njezino pravo izbora. 2

Pobornik je ideja da muškarci trebaju nositi djecu (umjetnim usađivanjem djeteta u  trbuh muškarca) i  da će jednog dana incest postati normalna i općeprihvaćena pojava (kao masturbacija danas). 3

U svojoj  knjizi iz 2003. Krivi put (La fausse route), ipak uviđa da su suvremeni feministi malo „skrenuli“  i bavi se mizardijom* i viktimizacijom žena od strane suvremenih feministkinja.

*Mizandrija (starogrčki: μισανδρία) je mržnja (ili prezir) prema muškarcima i/ili dječacima.

Smatra da takav narativ samo produbljuje rat između spolova i stvara više problema, nego što ih rješava 4  (s čime se i ja u potpunosti slažem).

j9v86qfp-1344991534.jpgHelen Gurley Brown – bila je američki autorica, izdavač i poslovna žena koja je bila glavna urednica časopisa Cosmopolitan 32 godine.

Napisala je knjigu Sex and the Single Girl (1962.), u kojoj ženama daje savjete kako zavesti muškarca te kako uživati u spolnom činu (što je u to vrijeme bilo šokantno i kontraverzno).

Njezina životna filozofija bila je da su seks, novac i uspjeh jedini potrebni sastojci za sretan i uspješan život.

Kako nije imala  svoje  djece,  stvorila  je  Cosmo-djevojku,  djevojku  koja  teži  za seksom,  novcem  i  uspjehom (preteču današnjih posvuduša, influencerica, sponzoruša i sličnih kreatura).

Propagirala je ljepotu, glamur i uživanje kao ono što zanima Cosmo-djevojku, a sve ono što  je zabrinjava  ili  zamara  (smrt, starenje, rad na sebi…) jednostavno je ignorirala.

Poznata je po izjavi: „Dobre djevojke idu u raj. Loše djevojke idu gdje god žele.” 5 koja je postala moto mnogih mladih žena koje žele biti cool baš kao i zločesti dečki.

Njezin je rad odigrao bitnu ulogu u onome što se danas često naziva seksualnom revolucijom.

Dok je njezina vizija moderne, neudate i uspješne žene koja „uživa“ u svemu što život pruža oživljena i ekranizirana u planetarno popularnoj seriji Seks i grad devedesetih godina prošlog stoljeća.

Što nam ovaj kratki prikaz razvoja feminističkih ideja kroz 20. stoljeće pokazuje?

Ideje oblikuju svijet, a gore navedene (i mnoge druge) oblikovale su umove mladih žena u žene koje danas sve više podsjećaju na muškarce – žene koje ne žele biti majke; žene koje trče za karijerom, novcem i uspjehom; žene koje žele mnoštvo seksualnih partnera i mogućnost besplatnog i jednostavnog pobačaja ako svojom nepažnjom ostanu trudne.

Žene koje traže apsolutnu slobodu bez odgovornosti; koje očekuju da im je sve dato (jer im je u prošlosti “zločesti patrijarhat” sve branio) i koje samo zanima ugoda, uživanje, održavanje ljepote, lijepa odjeća, ekstravagantna putovanja, neograničena pažnja i luksuz.

Koja je cijena koju su žene i društvo kao cjelina platili za sve dobro (i loše) što su takve ideje donijele?

To je već puno šira i ozbiljnija tema, koja je jedinim dijelom obrađena u sljedećem članku: Smrt obitelji, sloboda pojedincu.


  1. De Marco, D., Wiker, B., Arhitekti Kulture smrti. Verbum, Split, 2007, str. 184)
  2. https://www.theglobeandmail.com/life/parenting/reaction-to-elisabeth-badinters-controversial-mothering-advice/article4107012/
  3. De Marco, D., Wiker, B., Arhitekti Kulture smrti. Verbum, Split, 2007, str. 196)
  4. https://sisyphe.org/spip.php?article720
  5. https://web.archive.org/web/20120817045352/http://news-briefs.ew.com/2012/08/13/helen-gurley-brown/

Ocijenite članak:

Prosječna ocjena 5 / 5. Broj glasova: 2

Za sada nema glasova! Budite prvi koji će ocijeniti ovaj post.

Podjeli: