Životna Filozofije Žene!
Mnoge žene nikada ne odrastu u emocionalno zrele i samoostvarene pojedince već cijeli život provedu želeći ostati u infantilnoj fazi, često ponavljajući naučene obrasce ponašanja iz djetinjstva i puberteta.
Najčešći oblici takvog ponašanje mogu se sublimirati u dva arhetipa: (1) žrtva i/ili (2) razmažena princeza.
Oba arhetipa karakterizira zahtjev za posebnim tretmanom od strane drugih, njihovo iskorištavanje za postizanje vlastitih ciljeva i bijeg od preuzimanja odgovornosti za sebe i svoj život, prebacivanjem odgovornosti na druge (roditelje, partnera, društvo, državu…).
Jedina razlika između njih je u načinu postizanja gore spomenutih ciljeva – kod prvih sažaljenjem (emocionalnom ucjenom) i zahtijevanjem (manipulacijom), kod drugih.
To je vrlo često neodgovorno i hirovito ponašanje koje se svodi na maksimiziranje ugode i izbjegavanje bilo kakve nelagode.
Osjećaji, odnosno djela koja pobuđuju ugodu ili nelagodu glavni su pokretači iza svega što većina modernih žena radi.
Racionalno promišljanje i donošenje odluka na temelju uzročno-posljedičnih veza često ustupa prvenstvo emocionalnim i impulzivnim odlukama.
Osjećaji oblikuju i vrlo često kreiraju njihovu viziju stvarnosti, ovisno kroz koji emotivno obojeni filter sagledavaju datu situaciju i zato vrlo često ponašanje žena izgleda „čudno“ i iracionalno.
No, kada znamo da je njihova životna filozofija: „Raditi što više stvari koje će me činiti sretnom upošljavajući druge da preuzmu sve obveze i odgovornosti koje bi ja trebala kako se ne bi osjećala loše.“, sve postaje puno jasnije.
Naučene da sve što žele dobiju na „lakši“ način – emotivnom ucjenom i/ili manipulacijom, odrastaju u „veliku djecu“, koja na prvi pogled mogu ostaviti dojam odgovornosti i organiziranosti, no sve je to samo dobro uigrana predstava, koliko za sebe, toliko i za druge.
Kada znate kako funkcioniraju, vrlo brzo shvatite da većina žena želi sve moguće povlastice i beneficije koje mogu dobiti uz što je moguće manje truda i odgovornosti, a idealno bi bilo bez ikakve odgovornosti i obveze.
Zato će za većinu stvari i za svaku veću odluku angažirati muškarca da odluči za njih kako bi ga kasnije mogle okriviti u slučaju da nešto krene po krivu, a ako sve ispadne kako treba preuzeti zaslugu govoreći da je to bila njihova zamisao i da su one ionako mislile to učiniti same.
Isto tako, pri odabiru posla, mnogo žene birati će one vrste poslova koji imaju najmanji mogući stupanj odgovornosti, gdje su pravila znana i vrlo malo stvari može krenuti po zlu kako bi izbjegle odgovornosti – jer ih odgovornost čini nesretnima, anksioznima i onemogućava da “uživaju”.
Dakako, većina njih najradije ne bi ništa radila, i često ćete čuti razgovore među prijateljicama:“…da mi je samo naći bogatog muža tako da ne moram više nikada raditi i samo uživati…“.
No, suočene s tom činjenicom, oštro će demantirati da imaju takav stav i reći će da cijene svoju slobodu i financijsku neovisnost; da žele biti „moderne“ i „snažne“ žene, nezavisne od muškarca.
Naravno, sve su to samo feminističke parole i puke riječi bez pokrića.
Izuzev onih žena koje su ambiciozne i rade na sebi, većina ih samo traži način kako da što dulje ostanu djeca za koju će se netko drugi brinuti i koja će imati što manje obveza i odgovornosti.
Zato će svaki muškarac koji odbije preuzeti obveze svoje partnerice na sebe i pokuša je angažirati da preuzme odgovornost za sebe biti najoštrije napadnut!
Time će prouzrokovati da se ona osjeća loše – a to je ono što ona cijeli život izbjegava i što najmanje želi.
Zbog velike averzije prema nelagodi i konstantnog bijega od svakog napora, mnoge žene nikada ne izgrade vlastito samopoštovanje i samopouzdanje te postaju jako nesigurne, ograničavajući se na svakom koraku.
Feministički pokret danas vrlo glasno promiče upravo takvu životnu filozofiju, zahtijevajući sve veće i veće povlastice za žene iz jednog jedinog razloga – zato jer su žene i zato jer one to zaslužuju, tj. “jer one vole kad su povlaštene i kad ih drugi tako tretiraju, jer se onda osjećaju dobro!”
Radi toga nije ni čudno da je danas gotovo svaka žena u određenoj mjeri zaražena idejom feminizma jer iz gore navedenog jasno možemo vidjeti kako feminizam propagira povratak u infantilno stanje svemoći i povlaštenosti koje žene žele uživati i u odrasloj dobi.
Kao takav, ovaj zahtjev se po ničemu ne razlikuje od mnogih drugih kroz povijest, koji su za cilj imali potčinjavanje i dominaciju jedne klase društva, jedne civilizacije, jedne rase, jedne religije i sl. nad drugima i zbog toga je vrlo opasan.
Ako se ovakvi zahtjevi počnu uvažavati pod krinkom promicanja jednakosti i otklanjanja nejednakosti u društvu i među spolovima, dovesti će do uništenja kako pojedinaca (žena i muškaraca) tako i obitelji i društva kao cjeline; stvaranja „ženske elite“ koja će samo zahtijevati sve više i više, a biti u stvarnoj mogućnosti pružiti sve manje i manje, što će neizbježno dovesti do novih sukoba i razdora.
Povezani članak: Smrt obitelji, sloboda pojedincu!
