Ljudi koji povrjeđuju druge ljude?

povrijeđeni ljudi zastita od negativne osobe

Poznajete li nekoga koga bi nazvali „teškom ili negativnom osobom“?

Nekoga tko „plane kao šibica“ na svaku sitnicu?

Nekoga oko koga morate paziti što govorite ili radite iz strah da ga ne bi nečim uvrijedili i u njemu pobudili navalu bijesa i agresije ili ga rasplakali? 

Ili ste vi ta osoba?

Jeste se ikada zapitali: Zašto se ti ljudi tako ponašaju?

Možda ćete na prvu reći „zato jer su idioti, budale“ ili „zato što su osjetljivi, povrijeđeni razmaženi…“ i sl., i završiti priču, ali nitko se ne ponaša štetno po sebe i druge bez nekog razloga.

Svako ljudsko ponašanje ima za cilj zadovoljiti neku potrebu i uvijek postoji razlog, iako ga često puta ne možemo vidjeti jer smo prezauzeti reagiranjem na njihovo ponašanje.

Takve osobe često se tako ponašaju samo zato jer se ne znaju nositi sa vlastitim povredama (traumama) i svoj jad, frustracije i samoprezir projiciraju na druge.

Kad ne znate oprostite drugim ljudima, i u sebi držite sav taj bijes, ljutnju i mržnju, vi povrjeđujete sebe.

Kad ne možete oprostite sebi zbog svojih propusta, pogrešaka ili mana, također povrjeđujete sebe.

Kad ne možete prihvatiti sebe, druge ili svijet za ono što jest i uporno inzistirate na tome da sve uvijek bude savršeno, lako, jednostavno ili dobro – patit ćete.

Povezani članak: POSEBNI STE BAŠ TAKVI KAKVI JESTE!

Kad to postane vaš modus operandi, način na koji doživljavate svijet, postajete povrijeđena osoba koja povrjeđuje druge ljude zato jer je i sama povrijeđena.

U nastavku pogledajte neke od tipičnih ponašanja povrijeđenih ljudi:

• Povrijeđeni ljudi svoj unutarnji bijes obično prenose na svoju obitelj i bliske osobe.

• Povrijeđeni ljudi svaku riječ koju uputite tumače kroz prizmu vlastite boli. To znači da se riječi često pogrešno tumače da znače nešto negativno u vezi njih. Kao rezultat toga, izuzetno su osjetljivi i reagiraju defenzivno, ljutito i iracionalno na najbanalnije situacije ili šale.

• Povrijeđeni ljudi obično svaku radnju tumače kroz svoj filter („ljudi su zli i žele mi nauditi“) i zbog toga često dolaze do netočnih zaključaka o tuđim motivima ili zlim namjerama koje stoje iza njihovih akcija prema njima.

• Povrijeđeni ljudi često imaju ‘mentalitet žrtve’ u kojem vjeruju da su ‘žrtve’ okolnosti i situacije koju im je život donio i da oni to ne mogu promijeniti. Zato su nesposobnosti preuzeti odgovornost za svoj život i ponašanje i često ostaju u toksičnim odnosima koje su sami stvorili ili u koje su uvučeni (obitelj).

• Povrijeđenim ljudima često je vrlo teško ući u kvalitetan odnos i vjerovati partneru, zato rijetko imaju bliske i intimne prijatelje. Vjeruju da nisu vrijedni tuđe ljubavi i da ih nitko ne može voljeti jer ni oni sami sebe ne vole. Smatraju da bi ih ljudi ostavili kad bi ih vidjeli za ono što stvarno jesu.

• Povrijeđeni ljudi često su sumnjičavi u vezi svega i svakoga. U glavi vrte tisuće realnih i zamišljenih scenarija koji su većinom bazirani na iracionalnim uvjerenjima i krivo protumačenim situacijama. To ih kompletno paralizira i čini tjeskobnim i paranoičnim.

• Povrijeđeni ljudi često odguruju druge ljude od sebe i zatim se pitaju zašto nemaju nikoga kad im najviše treba pomoć i podrška. Često su toliko usredotočeni na vlastitu bol da zanemaruju i ne poštuju druge a da toga nisu ni svjesni. Zbog svog autodestruktivnog ponašanja moraju uništiti sve što je dobro u njihovome životu kako bi potvrdili svoja temeljna iracionalna uvjerenja da ne vrijede, da nikada neće biti sretni, da ih nitko ne razumije/voli, i da će ih svi, na kraju, ostaviti i povrijediti.

• Povrijeđeni ljudi često su žrtve unutarnjeg negativnog samogovora. Čim se dogodi neki problem ili neuspjeh to će uzeti kao potvrdu svoje nesposobnosti i manje vrijednosti, i situaciju dodatno pogoršati time što će sami sebi prebacivati (mrziti se) jer se tako ponašaju ili osjećaju zbog toga.

• Povrijeđeni ljudi često su depresivni ili frustrirani jer dopuštaju da se bol iz prošlosti neprestano prelijeva u njihovu sadašnjost. Velik dio vremena nisu ni svjesni zašto su depresivni ili frustrirani jer su se s boli i/ili traumom suočili, odnosno, izbjegli je, tako da su je zatomili duboko u sebi. Izbjegavanjem suočavanja sa svojim demonima oni postaju sve jači i postepeno izjedaju svaki dio našeg života. [Povezani članak: ŽIVOT JE BORBA!]

Ovakve osobe često su dobri glumci koji će za vanjski svijet staviti masku i pokušati se uklopiti.

To im na kraju stvara još veći teret jer uz svu svoju bol još se moraju pretvarati da su netko tko nisu i zato se osjećaju još usamljenijim i manje vrijednim.

Rijetko kada će potražiti pomoć jer bi to značilo sukobiti se sa svim onim od čega bježe.

No jedini način da budete bolje je da postanete bolji, sve drugo je skrivanje prašine ispod kauča.

Jednom ćete morati uzeti metlu i počistiti ili će nakon godina taloženja nastati toliko prljavštine da više nećete moći disati.

U ovakvim slučajevima „metla“ je stručna pomoć.

Ne očekujte magične promjene u par dana jer nije moguće promijeniti nešto što ste radili godinama ili desetljećima u tjedan dana.

Potrebno je puno rada na mijenjaju iracionalnih uvjerenja i navika koje vas drže u ponavljajućoj petlji misli, osjećaja, zaključivanja i djelovanja.

Ali promjena je moguća!

Vaša prošlost ne mora definirati vašu budućnost.


Ako prepoznajete nekoga iz vašeg života u ovome, podijelite ovaj članak s njima. Ako ste prepoznali sebe i želite se promijeniti, dogovorite besplatni sastanak s našim životnim trenerom.


Ocijenite članak:

Prosječna ocjena 5 / 5. Broj glasova: 2

Za sada nema glasova! Budite prvi koji će ocijeniti ovaj post.

Podjeli: