Filozofi, osobito Platon, smatrali su odgoj jednim od temelja države gdje će se, ako odgajatelji valjano ne rade svoj posao, stvoriti naraštaj neznalica i poročnih ljudi koji će upropastiti zemlju.

Drugim riječima, istaknuti su Heleni smatrali da će država biti onoliko dobra koliko su ispravno odgojeni njezini građani.

Ono što ih je trebalo naučiti bilo je cijeniti i razvijati vrline, a susprezati i prezirati niže porive kako bi ideale dobrog i lijepog mogli ostvarivati za opći napredak zajednice.¹

Zato je jedan od posljednjih značajnijih predstavnika antičke filozofije Jamblih napisao, (da upravo obrazovanje) čini razliku između čovjeka i divlje zvijeri, između Grka i barbarina, slobodnog čovjeka i roba, filozofa i priprostog čovjeka.

Čemu/kome služi obrazovni sustav i kave ljude stvara?

Obrazovanje je izvorno nastalo kao dio otpora prema dogmama, „vječnim istinama“ i predrasudama kojima je čovjek bio ograničen i sputan.

Njezin cilj bio je izdignuti čovjeka iz vela neznanja i učiniti ga „boljim“.

Takvo obrazovanje bilo je u službi čovjeka, a danas je obrazovni sustav u službi razno raznih državnih, religijskih ili interesnih grupacija kojima cilj nije stvaranje „dobrih ljudi“ već standardiziranih pojedinaca koji će održavati status quo.

Tako korporacije žele visoko specijalizirane ljude koji će nastaviti povećavati vrijednost poduzeća (dobit).

Škole žele usko specijalizirane znanstvenike i profesore koji će izdavati mnoštvo znanstvenih radova i formirati moderne ‘znanstvene dogme’, dok roditelji žele svoju djecu poslati u najbolje škole koje si mogu priuštiti, misleći da će im tako povećati šanse za uspjeh u životu.

A što je s onima koji se obrazuju; pita li netko njih što žele? Njima se uglavnom zapovijeda: sjedi uspravno, budi tiho, hodaj mirno, nauči ovo, napravi ono… Ispravlja ih se i modelira kako bi postali još „jedna cigla u zidu“ (kako kaže istoimena pjesma Pink Floyd-a), malo mareći da osim još jednog kotača u sistemu, oni u procesu obrazovanja možda trebaju pronaći i sebe, svoju svrhu i smisao, te naučiti kako živjeti „dobar“ život?

Zato Miroljub Petrović školu naziva „debilanom“ i nije daleko od istine.

Obrazovni sustav, kakav mi poznajemo, je sustav za indoktrinaciju i porobljavanje koji kažnjava kreativnost i originalnost, a nagrađuje ponavljanje i poslušnost. [Povezani članak: Pokoravanje autoritetu I]

Učenici su tu da uče i slušaju, ne da razmišljaju! – glasi poznata mantra.

Cilj je preodgojiti, unificirati; sve staviti u isti koš, sve učiniti sličnim; stvoriti poslušne građane, radnike i buduće porezne obveznike.

I sve dok se odviše ne ističite, sve dok se ponašate i odijevate kao drugi, dok na glas konformirate opće prihvaćenim mišljenjima i ideologiji (iako ih možda u sebi ne podržavate) biti ćete OK ili bolje reći, izgledati ćete OK. [Povezani članak: ČOVJEK MASE – Breme Slobode]

A onda šok…kad izađete iz ‘škole’ i uvidite da život nije škola, i da ste u potpunosti nespremni za život.

Tada mnoštvo mladih ljudi zapada u krizu, postaju depresivni, izgubljeni – bježe u razne ovisnosti i distrakcije; iskušavaju razne stvari  i pokušavaju pohvatati konce; pronaći smisao; put, razlog, svrhu… [Povezani članak: Evolucija nesreće]

Počinju shvaćati (iako su to i prije naslućivali) da ih u školi nisu naučili ničemu korisnom za život (filozofiji, psihologiji, financijama, kritičkom razmišljanju, govorništvu, umjetnosti, kreativnosti…, i da im diploma može poslužiti samo kao ukras na zidu.

Istina, diplome nekih sveučilišta otvoriti će vam neka vrata, i omogućiti bolje zaposlenje.

A što je posao?

Posao je moderni pandan ropstvu. Većina ljudi je za svoj rad plaćena tek toliko da na kraju mjeseca spoje kraj s krajem. A ako se nekako i poslože, uštede nešto, tu je inflacija, koja ih opet vraća u modus preživljavanja obezvrjeđujući novac koji su akumulirali.

Zato vas ne treba čuditi da su neki od najbogatijih ljudi na svijetu napustili škole kako bi postali uspješni slijedeći vlastite zamisli i put.²

Zato vas ne treba čuditi da se nakon covid lockdown-a i rada od kuće, mnogi nisu željeli vratili na posao³ i što je sve više mladih ljudi koji odustaju od modernog sustava obrazovanja.⁴

Svrha modernog obrazovanja nikad nije ni bila da vas pripremi za život već da vas učini ovisnim o sistemu u kojemu trebate postati novi radnici i potrošači. [Povezani članak: Konzumerizam i dehumanizacija čovjeka]

Zato je potrebno vratiti se korijenima. Onim prvim danima sustavnog obrazovanja kad je Platon osnovao Akademiju, gdje se osim filozofije p(r)oučavala matematika, geometrija, astronomija, govorništvo, muzika, logika, gramatika, etika i mnoga druga znanja koja su za cilj imala upoznavanje samog čovjeka, odnosno prepoznavanje ključnih moralnih vrijednosti koje pojedinac može ­razviti.

Ideal koji je Akademija usađivala i za kojim je težila bio je vladavina uma i vrline kako u životu pojedinca tako i u životu države. To je bila osnova na kojoj se kasnije mogao graditi humani politički sustav i dograđivati znanje tradicije.⁵

Vidite li razliku – obrazovnog sistema u službi kapitala i autoriteta, i obrazovnog sistema u službi čovječanstva?

Ako želimo stvoriti bolji svijet, moramo prvo odgojiti ljude koji će to znati napraviti.

Ljude koji će znati prepoznati pravdu i istinu, i cijeniti dobrotu i ljepotu, kako ne bi nastavili biti društvo u kojemu nikad nije bilo više umjetnosti, a manje ljepote.

Društvo u kojemu nikad nije bilo više diploma, a manje istine.

Društvo u kojemu nikad nije bilo više vjernika, a manje dobrote, i društvo u kojem nikad nije bilo više (izabranih) političara, a manje pravde.

1. Odgoj u antičkoj Grčkoj, Amalija Kranjec Markešić, Nova akropola, 2021.
2. https://www.cbsnews.com/pictures/50-super-successful-college-dropouts/2/
3. https://en.wikipedia.org/wiki/Great_Resignation
4. https://www.fenews.co.uk/fe-voices/education-system-leaving-young-people-unprepared-for-the-futureofwork/
5. Platon i Akademija, Daliborka Kiković, Nova Akropola , broj 53.

The post POKORAVANJE AUTORITETU II: Obrazovanje! appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

„Zašto neki inzistiraju na dokazima da nam nikada u povijesti nije bilo bolje, dok drugi istodobno predviđaju kraj svijeta, demokracije i koječega drugoga?“ ¹

Bez obzira na trenutačnu situaciju sa covid-19 virusom i ekonomskim (ne)prilikama uzrokovanim upitnim mjerama s kojim se vlade “bore” protiv istog, nije li u našoj prirodi da razvijamo strah i nelagodu upravo onda, ili baš zbog toga što nam je dobro (očekujući neku novu krizu, problem, recesiju…)?

U ovom članku pokušati ću sažeti dobre i loše strane življenja u 21. stoljeću, a vama ću prepustiti da odlučite kakav je to svijet – bolji ili lošiji?

Trenutačno postoje dvije naracije o svijetu u kojem živimo. Jedna kaže da svijet danas napreduje u svakom pogledu i da je ovo najbolje vrijeme za biti živ!

Prvi put u povijesti zarazne bolesti ubijaju manje ljudi nego starost, glad manje ljudi nego pretilosti i nasilje manje ljudi nego prometne nesreće.²

Ljudi su sve bogatiji i slobodniji³.

Samo u zadnjoj godini (2019.) bogatstvo svijeta povećano je za 2,6%, a u 2018. za 4.6% [slika 1].

slika 1.

Za većinu, pogotovo žitelje Zapada*, život je miran i ugodan⁴.

*Zapadni svijet (ili često samo Zapad) je termin koji se koristi za države koje su kroz povijest bile pod utjecajem zapadnjačke kulture i običaja. To su najčešće države Europske unije, SAD, Kanada i Australija. 

Uživamo relativno dugo razdoblja mira i nismo upleteni u veće ratne sukobe [prikaz 1; prikaz 2].

prikaz 1. i 2.

Siromaštvo i dalje postoji, ali je drastično smanjeno u samo zadnjih par desetljeća [prikaz 3].

Danas manje od 9% svjetske populacije živi u uvjetima ekstremnog siromaštva [prikaz 4.], a stotine milijuna ljudi izašlo je ( i dalje izlazi) iz siromaštva i približava se onome što smo nekada zvali srednji sloj.⁵ 

prikaz 3. i 4.

Razvojem inovativnih metoda liječenja i cijepljenjem drastično su smanjene stope smrtnosti u nekim bolestima , dok su druge u potpunosti iskorijenjene [prikaz 5].

prikaz 5.

Napredak u medicini omogućio je da se očekivani životni vijek približi brojci od 70 godina (za cijeli svijet) odnosno 85+ godina (za Zapad)⁶ [prikaz 6, slika 2].

prikaz 6.; slika 2.

Stope zločina (nasilnih smrti) sve su manje⁷ [prikaz 7].

Nikada nije bilo sugurnije hodati ulicom noću ili zaputiti se na put (izuzev određenih regija zahvaćenih ratnim/religijskim sukobima).

prikaz 7.

U ranim poljoprivrednim društvima nasilje je bilo uzrok do 15% svih ljudskih smrti. U 20. stoljeću ta je brojka pala na oko 5%, da bi danas nasilne smrti činile samo 1% smrti u cijelom svijetu.⁸

Za sve one koji misle drugačije (zbog velike zastupljenosti nasilja u medijima) ili onih koji smatraju da je ‘civilizacija izvor svih zala ⁹‘ – najveće stope nasilnih smrti zabilježene su upravo u lovačko-skupljačkim društvima, a najmanje u razvijenim demokracijama.¹⁰

Munjeviti razvoj tehnologije (ponajviše Interneta) omogućio nam je brzo, jeftino i jednostavno dijeljenje informacija i znanja [slika 3, slika 4].¹¹

slika 3. i 4.

U drugoj polovici 20. stoljeća obrazovanje nikada nije bilo dostupnije¹².

Broj nepismenih ljudi sveden je na svega 14.7% svjetske populacije (prema podacima iz 2014.), dok je taj postotak, još ne tako davne 1950. bio nevjerojatnih 64%¹³ [prikaz 8].

prikaz 8.

Svatko tko ima pristup električnoj energiji (a prema zadnjim podacima svjetske banke, to je 87% svjetske populacije)¹⁴ i ima pristup nekom uređaju koji je spojen na Internet ( u 2018. procjenjuje se da ih je oko 23 milijarde)¹⁵, jedan je klik daleko od akumuliranog svjetskog znanja; blaga čovjekovih pogrešaka – gotovo neograničene količine znanja koje je prije bilo dostupno samo najbogatijim stanovnicima najrazvijenijih dijelova svijeta.

Trenutno, svjetsko se znanje poduplava u prosjeku svakih 12 mjeseci, ovisno o području istraživanja (u nekima je progres brži ili sporiji), a projekcije za skoru budućnost su da će se, razvojem umjetne inteligencije, znanje umnažati svakih 12 sati! ¹⁶

Nadalje, razvoj u STEM području* ,odnosno, dijeljenje znanja i suradnja između mnogih industrija i pojedinaca kroz proces globalizacije¹⁷, slobodnu trgovinu i prijenos znanja, te drastično smanjenje troškova proizvodnje, omogućilo nam je pristup mnoštvu potrošačkih proizvoda kojima velika većina svjetske populacije nije imala pristup samo generaciju prije nas (pametni telefoni, osobna računala, bankomati, klime, kalkulatori, mikrovalne peći…)¹⁸ [slika 5].

*Pojam STEM dolazi iz engleskog jezika, a zapravo je akronim satkan od početnih slova četiriju područja – science, technology, engineering and mathematics (znanost, tehnologija, tehnika, matematika).

Većina aplikacija i servisa koju koristite svakodnevno i bez kojih ne možete zamisliti svakodnevni život, nastali su u zadnjih 20-tak godina – google, ebay, amazon, youtube, itunes, facebook, instagram, uber, airbnb, netflix, paypal, e-banking, gps… [slika 6].

slika 5. i 6.

Kao što tvrdi najpoznatiji svjetski optimist Stephen Pinker, suvremeno doba “donijelo je poboljšanja u svakoj niši ljudskog djelovanja.“¹⁹

Liberalne demokracije Zapada izronile su iz 20. stoljeća kao najbogatije i najmoćnije države svijeta, jer su, više ili manje uspješno nadvladale mnoge izazove s kojima su bile suočene.

Pobijedile su svoje protivnike (monarhiju, nacizam, komunizam, plansku proizvodnju, hladni rat, bolest, glad, ekonomske krize…) i omogućile svojim građanima prosperitet.

Nikada u povijesti nije bio toliko veliki udio čovječanstva pismen, nikada se nije živjelo dulje, nikada veći udio svjetskog stanovništva nije bio u mogućnosti planirati obiteljski život i biti sigurni da će njihova djeca moći preživjeti.

Zato je Nicholas Kristof, kolumnist New York Timesa napisao: “Zastanimo na trenutak i proslavimo ovaj napredak.”^19.1

No sav taj progres i grandiozni uspjeh imao je i svoju cijenu.

Druga naracija kaže da smo uništili zemlju, iscrpili njezine prirodne resurse i da srljamo u nepovratnu moralnu i ekološku propast.

Nagrađivani novinar i autor, Chris Hedges napisao je: “Sada živimo u društvu u kojem liječnici uništavaju zdravlje, odvjetnici pravdu, sveučilišta znanje, vlade slobodu, religija moral, a naše banke gospodarstvo.”

Iako nikada nismo bili povezaniji – ljudi u prosjeku provode gotovo 7 sati na dan “spojeni na mreži”, u “kontaktu s drugima”²⁰ [prikaz 9], sve je više onih koji kažu da se sve češće osjećaju usamljenima, depresivnim i isključenima.²¹[prikaz 10].

Korištenje antidepresiva u konstantom je rastu [prikaz 11].

prikaz 9., 10. i 11.

Usamljenost je najviše prisutna među mlađom populacijom [slika 7]. Jedna od četiri mlade osobe rođene iza 1999. godine kaže da uopće nema bliskih prijatelja.²²

slika 7.

Zato je Alice Kahn ironično rekla: „za popis svih načina na koji tehnologija nije uspjela poboljšati kvalitetu života, molimo pritisnite broj 3.“ , kritizirajući automatizam i nedostatak ljudskog kontakta koji je progres donio, a američki astronom i astrobiolog Carl Sagan upozoravao je da “živimo u društvu koje je iznimno ovisno o znanosti i tehnologiji, no u kojemu jedva da itko zna išta o znanosti i tehnologiji.“

Zanimljiv je podatak da takvi problemi (depresija i usamljenost) ne postoje u modernim društvima lovaca i skupljača gdje nema struje, centralnog grijanja ili vodovoda – neke od stvari o kojima potpuno ovisi “sreća” u razvijenijim zemljama – a kamoli internet, mobiteli i socijalne mreže.²³

Mnoštvo izbora, paradoksalno povećava nezadovoljstvo pojedinca, paralizirajući ga i povećavajući tjeskobnost, umjesto da ga čini sretnijim, tzv. paradoks izbora.²⁴

Njegov partner u zločinu, strah od propuštanja u naglom je rastu jer smo putem medija i društvenih mreža neprestano bombardirani ponudama, savjetima i reklamama koje u nama stvaraju nove potrebe, želje i pitanja – “Jesam li donio pravu odluku; izabrao pravi proizvod, zanimanje, partnera, put u životu…bi li trebao otići tamo, probati ovo, izabrati nešto drugo?” ²⁵

Nedokučivi standardi ljepote nametnuti od strane modnih gurua, filmske industrije i profesionalnih fotografa (stvoreni digitalnom manipulacijom slike i videa), uništavaju samopoštovanje i sreću mladih stvarajući društvo narcisoidnih i otuđenih jedinki punih samoprezira, namještenih osmijeha i lažnih virtualnih života, u kojem je svatko od njih taoc marketinških stručnjaka (i sve pametnijih algoritama) koji na sve moguće načine pokušavaju prodati proizvode ili usluge koje morate imati ili koristiti kako bi se smatrali uspješnim i sretnim.²⁶

Heuristika dostupnosti* i preplavljenost interneta s bezbroj neprovjerenih ili lažnih vijesti, uzrokuje velike podjele i polemike u društvu (ljudi će češće kliknuti i podijeliti negativne nego pozitivne vijesti , bez provjere njihove istinitosti, i zato se “negativne i lažne vijesti” brže i lakše šire pa stječemo dojam kako živimo u puno mračnijem i lošijem svijetu nego što on zaista jest.)²⁷

*Heuristika dostupnosti fenomen je pridavanja prevelike važnosti informacijama kojih se možemo brzo prisjetiti. Na primjer, ukoliko ste vidjeli par izvještaja o krađama u vašoj regiji, precijenit ćete vjerojatnost da i vi budete okradeni. Pušači koji nisu poznavali nikoga tko je umro od bolesti izazvane pušenjem podcijenit će zdravstveni rizik pušenja. A ako u vašem susjedstvu žive dvije žene koje su oboljele od raka dojke, pomislit ćete kako je taj karcinom mnogo učestaliji nego što službene statistike pokazuju.

No tu nije kraj zločinima tehnologije.

Uvođenje novih tehnologija u poslovnim procesima, odnosno, napredak u automatizaciji i robotici dovodi do nestanka velikog broja radni mjesta i eksponencijalnog povećanja nezaposlenosti. 

Projekcije McKinsey Global Institute’s su da bi do 2030. automatizacija poslovanja mogla dovesti do gubitka od 400 do 800 milijuna radnih mjesta diljem svijeta.²⁸

Mnogi bi zbog automatizacije mogli doživjeti ne sudbinu kočijaša iz 19. stoljeća – koji su se prebacili na vožnju taksijima – nego konja, koji se postepeno izgurao s tržišta rada (pošto će novi poslovi tražiti vične stručnjake a prekvalifikacija neće biti laka).

Slična retorika za širenje panike koristi se još od vremena prve industrijske revolucije kada su luditi ²⁹ protestirali uništavajući strojeve pod izgovorom da će ih oni zamijeniti.

No, što se često prešućuje ili zaboravlja uzeti u obzir je činjenica da se razvojem novih tehnologija stvaraju i nova radna mjesta.

Američki filozof i pisac s kraja 19. stoljeća, Elbert Hubbard, već je tada primijetio: „Jedan stroj može raditi kao pedeset običnih ljudi. Nijedan stroj ne može odraditi posao jednog izvanrednog čovjeka.“

Očekivanja su da će do 2030. godine 8-9% ponuđenih radnih mjesta biti u poslovima koji do sada nisu postojali. ³⁰  

Južna Koreja i Singapur u Aziji, te Njemačka i Danska u Europi imaju najveći broj robota po 10.000 zaposlenih [slika 8], a njihove stope nezaposlenosti³¹ su među najmanjima u svijetu [slika 9]. 

slika 8. i 9.

Također, podaci pokazuju da je nezaposlenost na svjetskoj razini u blagom silaznom trendu³² [prikaz 12 i 13].

prikaz 12. i 13. (uzroci korona krize na tržište rada biti će vidljivi tek sljedeće godine)

S druge strane, nejednakost u svijetu raste. Sve je veći jaz između bogatih i siromašnih – srednja klasa nestaje.³³

Prema podacima Sussie Global Wealth³⁴, situacija je alarmantna – 0,9%, odnosno, 47 miliona najbogatijih posjeduje 43,9% ( 158,3 trilijuna dolara) ukupnog svjetskog bogatstva [slika 10 i 11.] a 2.153 milijardera na svijetu imaju više bogatstva od 4,6 milijardi ljudi koji čine 60 posto stanovništva planeta!³⁵

slika 10. i 11.

Projekcije svjetske banke³⁶ su da će se do 2050. jaz između bogatih i siromašnih nastaviti povećavati, unatoč galopirajućem rastu i brzoj konvergenciji nerazvijenog dijela svijeta prema razvijenim zemljama Zapada. [prikaz 14].

prikaz 14.

Zato je Eugene Victor Debs, politički aktivist, socijalist i borac za radnička prava, još početkom 20. stoljeća rekao: “Bunim se protiv društva u kojem je moguće da jedan čovjek ne radi apsolutno ništa korisno i zaradi milijune, dok milijuni koji rade po cijele dane jedva mogu osigurati dovoljno za jadno postojanje.“

Iako smo ostvarili kolosalne uspjehe u prevenciji smrti i produženju životnog vijeka, mnoge zemlje i dalje nemaju pristup  uređajima, liječnicima i lijekovima kojima se mogu boriti protiv najobičnijih bolesti.

Oko 4 posto djece u svijetu umire prije nego što navrše 5 godina starosti. Taj podatak bio bi strašan da ih 1960. nije umiralo 19%, a 2005. 7%.³⁷ [prikaz 15]

prikaz 15.

Svake godine oko deset milijuna ljudi u siromašnijim zemljama umire od zanemarenih tropskih bolesti koje se vrlo jeftino mogu spriječiti ili liječiti, uključujući malariju, HIV, tuberkulozu i dijareju.^37.1

Deseci milijuna više pate od pothranjenosti [prikaz 16] ili parazitskih bolesti koje im uzrokuju manje ili veće fizičke i mentalne smetnje.³⁸

prikaz 16.

Više od 85% smrti nastalih uslijed nefatalnih oboljenja javljaju se u zemljama s niskim i srednjim dohotkom (južne Azije i sup-saharske Afrike), što predstavlja 40% svih smrti nastalih uslijed bolesti u svijetu.³⁹

Dok u nerazvijenim zemljama ljudi umiru od najobičnije prehlade ili pothranjenosti, razvijeni svijet bori se sa epidemijom gojaznosti, kardiovaskularnim bolestima i rakom, uzrokovane obiljem i lijenošću⁴⁰ – nezdravom ishranom i sjedilačkim načinom života [prikaz 17].

prikaz 17.

Osim opasnosti od gubitka posla, potpadanja u siromaštvo i razvoja novih smrtonosnih bolesti  (kao da nam to već nije dovoljno briga), svakodnevno nas zastrašuju neizbježnim ekološkim katastrofama, terorističkim napadima i migracijama koji ugrožavaju naš način života.

Godinama slušamo kako će se razina mora podići i potopiti mnoge dijelove svijeta, dovesti do ekstremnih klimatskih nepogoda i izumiranja mnogih životnih vrsta ako, pod hitno, ne smanjimo emisiju CO2 plinova i rast svjetske populacije.⁴¹

Na svu sreću, takva i slična apokaliptična predviđanja nisu se ostvarila, no njihovo odsustvo ne umanjuje istinitost uočenog trenda globalnog zatopljenja, gdje se u promatranom periodu od 1850. do 2012. temperatura povećala od 0,65 do 1,06 ° C [prikaz 18].

Daljnje projekcije pokazuju da bi temperatura mogla porasti od 2.6ºC – 4.8ºC do 2100. godine i dovesti do prije spomenutih katastrofa (ako ništa ne poduzmemo).⁴²

prikaz 18.

Trenutno vlada konsenzus među znanstvenicima da je zagrijavanje prvenstveno posljedica ljudskog djelovanja i da svi napori trebaju biti usmjereni ka smanjivanju ekonomske aktivnosti i emisiji štetnih plinova ( iako uzroci ili pospješujući faktori mogu biti i promjena sunčeve aktivnosti, prirodne klimatske oscilacije Zemlje i dr.).⁴³

Ako vas zanima više o ovoj temi pročitajte: Globalno zatopljenje ili globalno zatupljenje? i Zašto održivost nije održiva?

Ujedinjeni narodi nedavno su dali prognozu kako će se populacija Zemlje povećati na 8,5 milijardi do 2030., 9,7 milijardi do 2050. i 11,2 milijarde do 2100., s tim da će gustoća stanovništva biti najveća u zemljama u razvoju.⁴⁴ [prikaz 19]

prikaz 19.

Ideja prenapučenosti⁴⁵, i pitanje smanjenja broja stanovništva⁴⁶ – kako bi se sačuvao svijet za buduća pokoljenja (inače nećemo imati dovoljno resursa ni mjesta za sve te ljude, što će dovesti do masovne gladi, bolesti, migracija, socijalnih nemira i rata između siromašnih i bogatih) svoje korijene vodi od britanskog svećenika Thomasom Malthusom koji je tvrdio da ljudska populacija raste eksponencijalno dok proizvodnja hrane raste linearno.

I danas postoje mnogi zagovornici kontrole stanovništva (s ciljem očuvanja Zemljine biosfere), tzv. neomaltuzijanci, od kojih su široj javnosti možda najpoznatiji Paul R. Ehrlich i Greta Thunberg.⁴⁷

Svi su oni kao Malthus zaboravili uzeti u obzir razvoj tehnologije i ljudsku ingenioznost, prije donošenja katastrofičnih predviđanja.

Sa trenutnom tehnologijom proizvodimo dovoljno hrane za 10 milijardi ljudi, a predviđanja su da će taj broj, u budućnosti (unatoč klimatskim promjenama i smanjenju obradivih površina), samo rasti razvojem novih tehnologija.⁴⁸

Kako onda još uvijek postoje ljudi koji umiru od izgladnjelosti?

Zato što se 30-40% proizvedene hrane baca (u razvijenim zemljama) ili propadne zbog lošeg pakovanja,uvjeta čuvanja ili u transportu (u nerazvijenim zemljama).⁴⁹

Deforestacija uslijed širenja ljudske aktivnosti (stvaranja prostora za nove usjeve, gradove, eksploataciju drvene građe) predstavlja se kao nepovratno uništavanje Zemlje, iako se globalna površina zelenila povećala za 5% od početka 2000-ih* – što je područje ekvivalentno svim amazonskim prašumama.⁵⁰

*Kina i Indija su predvodnice pošumljavanja u svijetu.

Terorizam je još jedna “babaroga” s kojom se straše ljudi. Predstavlja se kao vrlo ozbiljan sigurnosni problem sa kojim se svijet bori u 21. stoljeća, iako svake godine stotinu puta više ljudi umire u prometnim nesrećama, od “šećera” ili onečišćenja.*

*Od 11. rujna 2001. teroristi su svake godine ubili oko 50 ljudi u Europskoj uniji, oko 10 u SAD-u, sedam u Kini i do 25.000 u cijelom svijetu (uglavnom Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Nigeriji i Siriji). U usporedbi s time, u prometnim nesrećama svake godine živote izgubi oko 80.000 Europljana, 40.000 Amerikanaca, 270.000 Kineza…ukupno 1,25 milijuna ljudi u cijelom svijetu. Dijabetes i visoke razine šećera u krvi ubiju do 3,5 milijuna ljudi na godinu, dok onečišćenje zraka ubije oko sedam milijuna ljudi.⁵¹

Migracije uslijed rata, elementarnih nepogoda ili ekonomski razloga bile su “žiži javnosti” sve do prije covid-19 krize.

Prema podacima UN High Commissioner for Refugees od 2019. godine 70,8 milijuna pojedinaca prisilno je raseljeno širom svijeta zbog progona, sukoba, nasilja ili kršenja ljudskih prava.⁵²

EU je, uz SAD, jedna od najpopularnijih destinacija mnogih imigranta zbog izdašnih socijalnih davanja i pomoći koju pruža kako bi iste privukla.

Zemlje EU takvu politku vode zbog negativnog nataliteta, sve starijeg stanovništva i nedostatka radne snage (za niže plaćene poslove). ⁵³

Mnogi su upravo zato zabrinuti za etničko-kulturnu promjenu strukture stanovništva – muslimanski udio u populaciji moga bi postati većinski, ako se ovakav trend nastavi u idućih 50 do 100 godina.⁵⁴

U SAD-u situacija je malo drugačija i tamo najveći problem predstavljaju ilegalni imigranti.⁵⁵

Svi gore navedeni izazovi doveli su do tzv. krize demokracije i rasta nepovjerenja građana u mogućnosti njihovih vlada da se nose sa sve kompleksnijim problemima u sve povezanijem svijetu.⁵⁶

Samo od 2007. do 2014. u svim zemljama OECD-a povjerenje u nacionalne vlade u prosjeku je opalo za 3,4 p.p. s 45,2% na 41,8% [prikaz 13].

Prikaz 20.

Demokracija je postala tiranija većine⁵⁷ , odnosno, vladavina manjine u kojoj se građani sve više NE osjećaju zastupljenima onima koji vladaju.

Korporacije postaju toliko velike i moćne da njihovi godišnji prihodi premašuju BDP* cijelih država. Trenutno najvrijednija kompanija na svijetu – Apple vrijedi nevjerojatnih 2 bilijuna dolara i time je prešišala ekonomije Rusije (1.7 bilijuna $) i Kanade (1.73 bilijuna $).⁵⁸

*Bruto domaći proizvod (BDP, engleski gross domestic product, GDP) je makroekonomski indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama.

Njihova moć je tolika da svojim utjecajem i novcima stvaraju zakonske regulative, politička zbivanja i mijenjaju živote milijuna ljudi na načine koji njima omogućavaju maksimizaciju profita, malo se obazirući na negativne posljedice takvog djelovanja (zagađenje okoliša, potrebe radnika, društva…).

Novi životni stilovi koji se ogledaju u veličanju individualizma i materijalizma / konzumerizma tjeraju ljude u bjesnomučnu utruku za novcem, slavom i moći, odvajajući ih od obitelji, drugih i samih sebe (Povezani članak: Smrt obitelji, sloboda pojedincu!).

Sve je manje vjernika (onih koji na tjednoj bazi prakticiraju svoju vjeru) i onih koji kažu da im je religija bitna stavka u životu [slika 15 i 16].⁵⁹

Preporučam vam izvanredan članak: ROĐENJE BOGOVA I NASTANAK RELIGIJE za više informacija o ovoj temi.

slika 12. i 13.

Jeftini populizam* je u porastu⁶⁰ a korupcija je i dalje veliki problem u mnogim zemljama (jedna od četiri anketirane osobe diljem svijeta je u zadnjih 12 mjeseci bila prisiljena dati mito kako bi dobila pristup određenoj usluzi u javnom sektoru).⁶¹  

*Populizam (iz latinskog: populus = narod) označava način politike koji prikazuje borbu između čestitih ‘običnih’ masa i zlobne ili korumpirane elite – i inzistirati na tome da opća volja ljudi uvijek mora pobijediti. Apelira na instinkte i nudi jednostavna rješenja pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uveliko zanemaruju. Blaćenje političkih protivnika, stanja u državi i kritike bez konstruktivnih elemenata su također neki od elemenata klasičnog populizma.

Na većinu, ako ne i sve probleme⁶² s kojima se susrećemo u modernim demokracijama, upozorio nas je još davno, antički filozof i mislioc Sokrat (njemu se pripisuje da je, prije 2.500 godina, negdje na atenskom trgu, izgovorio ove riječi):

“Demokracija će platiti zato što će pokušati ugoditi svima.

Siromašni će htjeti imetak bogatih, a demokracija će im to dati.

Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari, žene će htjeti biti kao muškarci, stranci će htjeti prava starosjedilaca, a demokracija će im to dati.

Lopovi i prevaranti htjeti će važne državne funkcije, a demokracija će im to dati.

A kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći, nastati će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.”

Sve ono što demokraciju i kapitalizam čini trenutno najboljim sustavom društvenog-političkog uređenja (privatno vlasništvo, slobodno tržište, sloboda djelovanja, osobne slobode i pravo glasa), ujedno je i njezin najveći nedostatak.

“Demokracije su impulzivne, one postupaju kratkoročno i kratkovidno… Demokratska politika i dalje je djetinjasta i zlonamjerna kao što je oduvijek bila… i dalje radimo iste greške… Demokracije se spotiču i šepaju kroz krize. A upravo je to šepanje i spoticanje prednost demokracije pred autokratskim rivalima. Demokracije bolje preživljavaju krize od suparnika, jer su sposobnije za prilagodbe.” – zaključuje Steven Runciman.⁶³

Nije savršena, ali je najbolje što trenutno imamo.

Zato je Winston Churchill, ne tako davnog 11. studenog 1947., rekao: “Mnogi oblici vladavine bili su isprobani, i mnogi drugi će biti isprobani u ovom svijetu grijeha i jada. Nitko se ne pretvara da je demokracija savršena ili svemoguća. Doista , rečeno je da je demokracija najgori oblik vladavine, osim svih onih drugih oblika koji su s vremena na vrijeme isprobani.”

Njezine slabosti su se u dosadašnjim kriznim trenucima pokazale kao njezine najveće snage.⁶⁴

Socijalistički režimi pak, idealni u teoriji, u praksi su se pokazali kao svoje čiste suprotnosti.⁶⁵

Zato je Winston Churchill rekao: “Najveći porok kapitalizma je nejednaka razmjena blagoslova; a inherentna vrlina socijalizma je jednaka razmjena jada.”

Kakve nas sve nove krize i izazovi u budućnosti očekuju i hoćemo li uspjeti odgovoriti na njih?

To su već pitanja za neki drugi članak.

Cilj ovog članka bio je dati sažeti prikaz prednosti i nedostataka života u 21. stoljeću koji je teško naći na jednom mjestu,u nekoj od mnoštva knjiga i studija koje su napisane na svaku od gore spomenutih tema.

Za više informacija o temi ili temama koje su vam zanimljive predlaževm vam da pogledate izvore i pročitate priložene članke i istraživanja.

Sada kada imate malo više informacija o svijetu u kojemu živite, svoje poznavanje istog možete provjerite u ovom kratkom, zabavnom i iznenađujuće poučnom kvizu.⁶⁶

Bilješke:

1. Steven Runciman, Zamka povjerenja 2013.

2. 21 lekcija za 21 stoljeće, Yuval Noah Harari, 2018, Fokus komunikacije, str. 31

3. BDP per capita i stupanj ekonomske slobode pokazuje da su zemlje Zapada najrazvijenije: https://howmuch.net/articles/economic-freedom-gdp-per-capita;

• Svjetski index slobode: http://4liberty.eu/human-freedom-waning-in-many-countries/

4.. Najsigurnije zemlje na svijetu: http://visionofhumanity.org/indexes/global-peace-index/

• Zadovoljstvo kvalitetom života nakon 60-e godine života: https://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-2776444/What-s-like-grow-old-YOUR-country-Global-index-ranks-world-based-quality-life-60s.html

5. Prije 200 godina 94% svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu (s prihodima ispod 1.90 dolara dnevno prilagođeno kupovnoj moći). U 1990. taj je udio smanjen na 34,8 posto, a u 2015. na samo 9,6 posto. (izvor: worldbank.org)

6. Očekivani životni vijek: Population Projections Revisited: Moving beyond convenient assumptions on fertility; by Mercedes Ayuso, Jorge Miguel Bravo and Robert Holzmann: https://www.researchgate.net/publication/275959241_Population_Projections_Revisited_Moving_beyond_convenient_assumptions_on_fertility_mortality_and_migration_Part_1_Revisiting_the_Projection_Assumptions_on_Demographic_Drivers_by_International_Organiza

• Najzdravije zemlje svijeta: Indeks zdravlja i očekivanog životnog vijeka (izvor: bloomberg)

7. Živite u jednom od najsigurnijih razdoblja ljudske povijesti: Stope ubojstava u svijetu; Stopa nasilnog kriminala; Stope ubojstava u Europi (od 13 do 21. stoljeća); stope samoubojstva (uglavnom) u padu: https://ourworldindata.org/suicide

8. 21 lekcija za 21 stoljeće, Yuval Noah Harari, 2018, Fokus komunikacije, str. 183

9. Jedna od temeljnih pretpostavki Jean Jacques Rousseau bila je da je čovječanstvo po prirodi “dobro”, ali da ga društva (civilizacija) čini lošim: https://plato.stanford.edu/entries/rousseau/

10. Journal of Human Evolution 52 (2007) 443 -454; Kim Hill*, A.M. Hurtado, R.S. Walker: High adult mortality among Hiwi hunter-gatherers: Implications for human evolution

• Etnografski i arheološki dokazi o nasilnim smrtnim slučajevima: https://ourworldindata.org/ethnographic-and-archaeological-evidence-on-violent-deaths

11. Što se dogodi na internetu u 60 sekundi?

12. Mogućnosti obrazovanja na internetu: https://thenextweb.com/insider/2011/05/14/how-the-internet-is-revolutionizing-education/

13. Global rise of education, by Max Roser and Esteban Ortiz-Ospina: https://ourworldindata.org/global-rise-of-education

14. Pristup električnoj energiji: https://data.worldbank.org/indicator/EG.ELC.ACCS.ZS?end=2016&start=1990&type=shaded&view=chart

15. Broj uređaja spojenih na Internet: https://www.statista.com/statistics/471264/iot-number-of-connected-devices-worldwide/

16. Buckminster Fuller izmislio je “Krivulju udvostručenja znanja”kojom se mjeri vrijeme poduplavanja znanja: https://www.industrytap.com/knowledge-doubling-every-12-months-soon-to-be-every-12-hours/3950

17. Globalizacija kao pokretač svijeta: https://ecipe.org/publications/the-economic-benefits-of-globalization-for-business-and-consumers/

18. Gotovo sve što koristite u svojoj kući i na poslu izmišljeno je u zadnjih 50 godina: CES 50 years

19. Steven Pinker, Prosvjetiteljstvo danas, 2018.

19.1 Zašto je ovo najbolje vrijeme za biti živ? https://www.nytimes.com/2019/01/05/opinion/sunday/2018-progress-poverty-health.html

20. Svake godine vrijeme provedeno online raste, kao i broj korisnika interneta i socijalnih mreža: https://wearesocial.com/blog/2018/01/global-digital-report-2018

21. Usamljenost u porastu: https://www.economist.com/international/2018/09/01/loneliness-is-a-serious-public-health-problem

• Broj korisnika antidepresiva u porastu: https://www.protectpatientsblog.com/will-opioid-crisis-raise-red-flags-for-long-term-antidepressant-use; http://www.scielo.br/scielo.php?script=sci_arttext&pid=S0034-89102014000600857

22. Pandemija usamljenosti: https://pukotine.hr/item/pandemija-usamljenosti?fbclid=IwAR1MempaQsIutJ46mHqsdUtyLlHMbEWRrBQHbRxcKWak2xr6ayvdY-D0GAs

23. Depresija je bolest bogatih i razvijenih nacija: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3330161/

24. Paradoks izbora: https://en.wikipedia.org/wiki/The_Paradox_of_Choice

25. Strah od propuštanja označava tjeskoban osjećaj koji se javlja kada mislimo da propuštamo nešto zanimljivo što se upravo u tom trenutku događa negdje drugdje.

26. Lažni standardi ljepote u medijima i na društvenim mrežama: https://www.pulse.ng/lifestyle/beauty-health/the-dark-side-of-social-media-how-unrealistic-beauty-standards-are-causing-identity/hv4tffb

• Obmana u istraživanju ponašanja potrošača: Pregled literature o objektivnoj i opaženoj obmani; Johanna Held, Claas Christian Germelmann: https://www.cairn.info/revue-projectique-2018-3-page-119.htm

27. Pandemija fake news-a: https://advances.sciencemag.org/content/6/14/eaay3539?intcmp=trendmd-adv

28. JOBS LOST, JOBS GAINED: WORKFORCE TRANSITIONS IN A TIME OF AUTOMATION, grupa autora, 2017. https://www.mckinsey.com/featured-insights/future-of-work/jobs-lost-jobs-gained-what-the-future-of-work-will-mean-for-jobs-skills-and-wages

29. Ludizam ili ludistički pokret nastao je u Engleskoj tokom 19. stoljeća i ime je dobilo po vođi Nedu Luddu. Luditi su strojeve smatrali krivcima za masovnu nezaposlenost koja je nastajala za i nakon prve industrijske revolucije. Masovno su se borili protiv kapitalističkih poduzetnika tako da su od 1811. do 1816. uništavali strojeve, rušili tvorničke zgrade i potpaljivali skladišta.  S vremenom je radnička klasa shvatila da uzrok njenog bijednog položaja nije u strojevima, već u njihovoj kapitalističkoj primjeni, pa stoga svoju aktivnost usmjeruju u pravcu borbe protiv kapitalističkih društvenih odnosa. Danas se „luditska zabluda“ koristi za opis svih onih koji se protive industrijalizaciji, automatizaciji, kompjuterizaciji ili novim tehnologijama općenito, pod pretpostavkom da ona generira nezaposlenost.

30. Technology and people: The great job-creating machine: https://www2.deloitte.com/content/dam/Deloitte/uk/Documents/finance/deloitte-uk-technology-and-people.pdf

31. Stope nezaposlenosti u svijetu: http://factsmaps.com/countries-with-the-highest-and-lowest-unemployment-rates/

32. Nezaposlenost je uglavnom u padu: https://www.aljazeera.com/indepth/interactive/2017/05/170501090544173.html; dok je proizvodnja i prodaja robota u porastu: https://www.logisticsmgmt.com/article/ifr_global_industrial_robot_sales_doubled_over_the_past_five_years

33. Rast nejednakosti između bogatih i siromašnih; nestanak srednje klase: https://wir2018.wid.world/part-5.html ; http://nymag.com/intelligencer/2017/12/inequality-is-rising-globally-and-soaring-in-the-u-s.html  

34. Raspodjela svjetskog bogatstva: https://www.credit-suisse.com/about-us-news/en/articles/media-releases/global-wealth-report-2019–global-wealth-rises-by-2-6–driven-by-201910.html

35. Najbogatiji ljudi svijeta: https://www.oxfam.org/en/press-releases/worlds-billionaires-have-more-wealth-46-billion-people

• 100 najbogatijih ljudi svijeta: https://www.businessinsider.in/thelife/personalities/news/top-100-richest-people-in-the-world/articleshow/74415418.cms

36. Od 1980. godine, u Sjevernoj Americi i Aziji, porasla je nejednakost dohotka, umjereno porasla u Europi i stabilizirala se na izuzetno visokoj razini na Bliskom Istoku, subsaharskoj Africi i Brazilu. (World inequality lab: https://wir2018.wid.world/part-2.html )

37. Smrtnost pri rođenju: https://ourworldindata.org/child-mortality#estimates-for-child-mortality-over-the-last-two-centuries

37.1 Global Burden of Disease and Risk Factors by Alan D. Lopez, Colin D. Mathers, Majid Ezzati, Dean T. Jamison, and Christopher J. L. Murray, The World Bank, 2006: https://openknowledge.worldbank.org/bitstream/handle/10986/7039/364010PAPER0Gl101OFFICIAL0USE0ONLY1.pdf?sequence=1

• Više od milijarde ljudi – šestina svjetske populacije -boluju od jedne ili više zanemarenih tropskih bolesti (NTD): http://web.archive.org/web/20170311163901/https:/www.cdc.gov/globalhealth/ntd/

38. Svjetski indeks gladi: https://www.globalhungerindex.org/ranking.html

39. Od čega sve umiru ljudi: https://www.slideshare.net/GeoSaSI/making-visible-global-injustice-in-health-mapping-the-causes-of-57-million-deaths

40. Gojaznost – loša prehrana i pušenje ubija najviše ljudi u razvijenim zemljama: https://www.thelancet.com/pdfs/journals/lancet/PIIS0140-6736(17)32465-0.pdf

41.Stvarna predviđanja vezana za globalno zatopljenje: https://www.forbes.com/sites/michaelshellenberger/2019/11/25/why-everything-they-say-about-climate-change-is-wrong/?sh=7b8671512d6a

42. Povećanje temperature globalno: https://80000hours.org/problem-profiles/climate-change/#fn-ref-3

43. O globalnom zatopljenju: https://hr.wikipedia.org/wiki/Globalno_zatopljenje

44. Predviđanja rasta stanovništva: World-population-prospects-2019-highlights

45. Prenapućenost i nezine posljedice: https://www.liebertpub.com/doi/10.1089/eco.2018.0068

46. Globalna depopulacija: https://www.pop.org/the-facts-of-global-depopulation/

47. Problem prenapućenosti: https://en.wikipedia.org/wiki/Human_overpopulation

48. Journal of Sustainable Agriculture; We Already Grow Enough Food for 10Billion People … and Still Can’t EndHunger; Eric Holt-Giménez: https://www.researchgate.net/publication/241746569_We_Already_Grow_Enough_Food_for_10_Billion_People_and_Still_Can’t_End_Hunger

49. Food Security: The Challenge of Feeding 9 Billion People DOI: 10.1126/science.1185383 , 812 (2010); Charles J. Godfray: https://www.researchgate.net/publication/41173771_Food_Security_The_Challenge_of_Feeding_9_Billion_People

50. Kina i Indija vode u zelenilu svijeta kroz upravljanje korištenjem zemljišta: https://www.nature.com/articles/s41893-019-0220-7

51. 21 lekcija za 21 stoljeće, Yuval Noah Harari, 2018, Fokus komunikacije, str. 171

52. Migrantska kriza: https://en.wikipedia.org/wiki/Refugee_crisis

53. The future of migration in the EU: https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC111774/kjnd29060enn.pdf

54. Koje zemlje u EU će imati većinsko muslimansko stanovništvo: https://www.emerald.com/insight/content/doi/10.1108/PRR-12-2018-0034/full/html

55. Ilegalni imigranti u SAD-u: https://en.wikipedia.org/wiki/Illegal_immigration_to_the_United_States

56. Kriza demokracije: https://www.philosophytalk.org/shows/democracy-crisis

57. John Sturat Mill, O slobodi, 1859.( https://en.wikipedia.org/wiki/Tyranny_of_the_majority)

58. Korporacije bogatije od cijelih zemalja: https://www.lovemoney.com/gallerylist/51573/companies-richer-than-entire-countries

59. Indeks religioznosti: https://www.pewforum.org/2018/06/13/how-religious-commitment-varies-by-country-among-people-of-all-ages/

60. Populizam u porastu: https://www.theguardian.com/membership/2019/jun/22/populism-new-exploring-rise-paul-lewis

61. Indeks korupcije u svijetu: https://www.transparency.org/en/gcb#

62. 10 problema modernih demokracija: https://listverse.com/2015/07/28/10-problems-with-modern-democracies-and-their-institutions/

63. Steven Runciman, Zamka povjerenja 2013.

64. https://www.bartleby.com/essay/Why-Democracy-is-the-Best-Form-of-F3JBPRPYTJ

65. Socijalizam u 21. stoljeću: https://en.wikipedia.org/wiki/Socialism_of_the_21st_century

66. Iz knjige Hansa Roslinga: Factfulness: Deset razloga zašto krivo razmišljamo o svijetu i zašto su stvari bolje negoli mislimo. 

The post U kakvom svijetu živimo? appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Je li moguće društvo bez zajednice; bez neke vrste obitelji?

Trebamo li dopustiti da tradicionalna obitelj nestane i bude zamijenjena nekom drugom vrstom zajednice?

To su pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u daljnjem tekstu, ali da bi došli do odgovora, prvo trebamo preispitati što je obitelj  i da li je ona uvijek označavala ono što pod njom danas podrazumijevamo.

Sve do nedavno (unazad nekih 10 000 godina) ljudi su obično živjeli u malim grupama (do 25 ljudi).

Pripadnici grupe zajedno su lovili, skupljali hranu, izrađivali odjeću, pazili na djecu, ratovali i međusobno dijelili sve što su imali.

Svaki član grupe dijelio je sudbinu čitave grupe.

Razvojem prvih stalnih naselja (prelaskom sa lovačko-sakupljačkog načina života na život od zemlje – ratarstvo i stočarstvo), te se grupe počinju povezivati i tako formirati prva plemena (koja su se sastojala od 20 do 40 grupa).

Ta plemena kasnije se dalje povezuju u saveze i stvaraju kraljevstava, no sam razvoj prvotnih civilizacija, nije tema ovog članka, stoga ćemo se zadržati na pojmu grupe, odnosno zajednice.

Ono što je te prvotne zajednice razlikovalo od današnjih obitelji je činjenica da niste trebali biti biološki povezani da bi bili dio grupe (obitelji).

Svatko je mogao postati dio grupe, ako bi pridonio istoj.

Drugim riječima, veliki dio ljudske povijesti ljudi su živjeli u proširenim obiteljima koje se sastoje ne samo od ljudi s kojima su u biološkoj vezi, već i s ljudima s kojima su odlučili surađivati.

Polazeći od te pretpostavke, međunarodni istraživački tim je 2017. godine napravio genetsku analizu ostataka ljudi koji su zajedno sahranjeni (i koji su zbog toga vjerojatno i živjeli zajedno) prije 34.000 godina na predjelima današnje Rusije. Rezultati su pokazali da sahranjeni nisu biološki povezani jedni s drugima.¹

Druga studija koja je za cilj imala proučiti život i navike 32 plemena koja su preživjela do danas, pokazala je da primarni rod – roditelji, braća, sestre i djeca – obično čine manje od 10 posto pripadnika jednog plemena.²

Zašto je sve to bitno?

Ljudi su od pamtivijeka formirali grupe i živjeli u zajednicama, kako bi zajedno preživjeli i napredovali.

Jedna od temeljnih potreba čovjeka (utkana  u naš genetski kod) je potreba pripadanja grupi.

Zato današnja kriza otuđenosti nije ništa drugo nego rezultat osiromašenja ili potpunog nestanka obiteljskog života i nedostatka fizičkih i emocionalnih veza koje smo sve do nedavno dijelili u zajednicama.

Zašto je tome tako?

Tijekom proteklog stoljeća život smo učinili slobodnijim i boljim za pojedinca, ali težim i nestabilnijim za  grupu (obitelji).

Velike i međusobno povezane proširene obitelji, zamijenili smo manjim i odvojenim nuklearnim obiteljima*.

*Nuklearna obitelj (ili jezgrovna obitelj) je termin kojim se u sociologiji i antropologiji smatra zajednicom sastavljenom od majke, oca i djece. Nuklearna obitelj se smatra najmanjom i osnovnom jedinicom društva i mjestom u kojem se ostvaruje ljudska reprodukcija – kako biološka, tako i društvena.

Život je postao „boljim“ za odrasle, ali lošijim za djecu iz jednog vrlo jednostavnog razloga, život u proširenim obiteljima – bile one krvne ili ne – pružao je veliku materijalnu i moralnu potporu svim uključenima.

Djeca su provodila veliki dio svoga vremena sa svojom proširenom obitelji i nisu bili prepušteni obrazovnom sistemu, izvanškolskim aktivnostima, ulici ili u najgorem slučaju ekranima smartphone-a.

Isto tako, bez obzira što vas zadesilo – dijete vam je bolesno i netko ga mora paziti dok ste na poslu; izgubili ste posao i imate problema sa financijama; imate osobnih problema i trebate s nekim pričati… vaša proširena obitelj bila je tu za vas.

Obiteljske veze bile su jače, ali individualni izbor bio je ograničen.

Kao član grupe, vrlo često niste mogli izabrati vlastiti put, već je to određivao vođa grupe – najčešće otac ili djed (pošto je većina proširenih obitelji bila patrijarhalnog ustroja).

Nadalje, proširena obitelj davala je vrlo malo privatnosti, tj. bili ste prisiljeni biti u svakodnevnom kontakt s ljudima koje niste izabrali (bake, djedovi, ujaci, tetke, rođaci…), sviđalo se to vama ili ne.

Upravo zbog tih nedostataka, koji su se pokazali kao kobni u svijetlu velikih društvenih i tehnoloških previranja početkom 20. stoljeća (ubrzana industrijalizacija, povećana kupovna moć pojedinca, gubitak tradicionalnih vrijednosti, nastanak novih pokreta – individualizma, konzumerizma, feminizma…i dr.), proširena obitelj prestaje biti „in“ i sve više parova odlučuje se na odvojeni život sa svojom djecom.

Do polovice 20. stoljeća nuklearna obitelj zamjenjuje dominantnu predindustrijsku društvenu zajednicu (proširenu obitelji) i postaje nova verzija obitelji.

No zlatno doba nove obitelji nije bilo dugog vijeka.

Već od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća nova obitelj upada u probleme!

Djeca odgojena u novim, nuklearnim obiteljima, gube onaj osjećaj zajedništva, požrtvovnosti i „brige“ za grupu koju su njihovi roditelji imali u višegeneracijskoj proširenoj obitelji i postaju izrazito samo-orijentirani.

Odrastaju u pojedince koji nisu spremni žrtvovati sebe zarad obitelji, a rezultat toga bio je sve veći broj poremećaja (razvoda) u obitelji.

Djeca koja su odrastala u poremećenim obiteljima imala su sve više i više problema sa fizičkim i psihičkim zdravljem, slabiji akademski uspjeh, probleme sa samopouzdanjem i samopoštovanjem i općenito su bili skloniji porocima i odbacivanju monogamnih veza.

Kad su odrasli, imali su velikih problema sa izgradnjom stabilnih obitelji zbog financijskih izazova i drugih stresora.

Djeca u tim obiteljima postajala su još izoliranija i traumatiziranija.

Svaka sljedeća generacija stvarala je sve više i više „slomljenih ljudi“ koji su zatim stvarali još više „slomljenih ljudi“ i tako u krug.

Sve to dovelo je do toga da su posljednje dvije generacije provodile sve manje i manje vremena u braku, tj. vjenčavali su se sve kasnije i razvodili sve češće.

Uz taj zabrinjavajući trend, danas je prisutan i drugi, koji se ogleda u velikom smanjenju novo sklopljenih brakova (što dovodi do krivog zaključka da se broj razvoda smanjuje). ³

Unatoč tome, na donjem grafu možemo vidjeti da broj razvoda i dalje raste, dok broj novo sklopljenih brakova konstantno opada (do te razine da se prepolovio od 1965. do danas).

Izvor: Eurostat

Situacija preko oceana, u SAD-u, nije ništa bolja:

1950. godine 27% brakova završavalo je razvodom, a danas je taj broj narastao na oko 45%.⁴
1951. godine 72% odraslih Amerikanaca je bilo u braku, a 2017. godine, gotovo polovica odraslih Amerikanaca bili su samci.
1952. godine, prema popisnim podacima, samo 13 posto svih domaćinstava bila su kućanstva za jednu osobu. U 2018. ta je brojka bila 28 posto.⁵
1953. 75 posto Amerikanaca starijih od 65 godina živjelo je s rođacima; do 1990. samo 18 posto. ⁶

Koje su posljedice raspada tradicionalne obitelji?

Broj novorođenih se gotovo prepolovio od 1961. do 2017. (u EU.), a ništa bolji nije u SAD-u ( postoji više američkih domova s kućnim ljubimcima nego s djecom). ⁷

Prema podacima iz 2017, jedan obitelj u EU, u prosijeku je imala 1,59 djece ( dok je stopa od 2.1 minimalna je za prirodnu regeneraciju stanovništva). ⁸

Posljedica tog negativnog trenda je da stanovništvo postaje sve starije i sve usamljenije. ⁹

Drugim riječima, polako izumiremo!

Izvor: Eurostat

U međuvremenu, mnogi političari, profesori i poznati (celebrity) pričaju kako bi „Ljudi trebali biti slobodni odabrati bilo koji oblik obitelji koji im odgovara“, ili nešto u stilu: „Tradicionalna obitelj je socijalni konstrukti i ona ne mora biti zajednica muškarca i žene.“

Takva (rodna) ideologija pogodovala je stvaranju raznih oblika slobodnih veza, koje su proizašle iz shvaćanja obitelji kao zastarjele institucije koja ograničava slobodu pojedinca.

I to je donekle točno.

Kao što smo vidjeli na početku, struktura i definicija obitelji, mijenjala se kroz povijest.

No što nam pokazuju dostupna istraživanja i podaci vezani uz novonastale zajednice?

Nažalost, mnogi od novih oblika obitelji (samohrani roditelji, životno partnerstvo, izmiješane obitelji, obitelji s bakama i djedovima, istospolne zajednice…) baš i ne funkcioniraju najbolje.

Svi znamo za stabilne i voljene samohrane obitelji, ali u prosjeku, djeca samohranih roditelja ili nevjenčanih roditelja koji žive u partnerstvu obično imaju lošije fizičko i mentalnog zdravlja, manji akademski uspjeh i više problema s ponašanjem nego djeca koja žive sa dva bračna biološka roditelja. ^{10 11 12}

Prema radu Richarda V. Reevesa, ravnatelja Centra za djecu i obitelji Brookings, ako ste rođeni u siromaštvu i odgajaju vas oba roditelja, imate 80 posto šanse da napredujete kao osoba. Dok u situaciji u kojoj ste rođeni u siromaštvu i odgaja vas nevjenčana majka, imate 50 posto šanse da ostanete siromašni i zaglavljeni.¹³

Život u miješanim (blended) brakovima, nastalim ponovnim vjenčavanjem između prije razvedenih osoba također nije idealan za djecu. Spajanje dviju obitelji često ne prolazi bez trauma jer su djeca još uvijek vezana uz biološku majku ili oca, i imaju poteškoće u prihvaćanju novog oca, majke, braće i/ili sestra, kao i novonastale dinamike odnosa u novoj obitelji. Nadalje, djeca u miješanim brakovima imaju veće šanse biti zlostavljanja, razvedena, a tu je i povećana sklonost korištenju opijata zbog raznih psihičkih problema uzrokovanih poremećajima u obitelji. ^{14 15 16}

Podaci za djecu koja odrastaju u obiteljima s bakama i djedovima pokazuju da imaju višu razinu poremećaja u ponašanju i emocijama od djece u tradicionalnim obiteljima. Jedan od razloga je taj što djeca obično bivaju data na skrb bakama i djedovima zbog roditelja koji zloupotrebljavaju drogu, alkohol, zlostavljaju ili zanemaruju svoje dijete; tinejdžerske trudnoće, smrti, bolesti, razvoda, zatvora i sl. Drugi je što, bake i djedovi često ne mogu pružiti potrebnu podršku, ljubav i brigu koje bi dijete dobilo u tradicionalnoj obitelji.¹⁷

Što se pak tiče života u istospolnim zajednicama (homoseksualnim ili lezbijskim) još nema dovoljan broj studija (pogotovo longitudalni istraživanja na dovoljno velikom uzorku ljudi) koje bi pokazale utjecaj koji takva vrsta zajednice ima na razvoj djeteta. Mišljenja su podijeljena, iako dosta istraživanja ne otkriva velike razlike u dobrobiti između djece odrasle u istospolnim i  nuklearnim obiteljima (moram priznati da sam i sam bio iznenađen ovim podacima).^{18 19}

Kad sve ovo pročitate, uz sav naš napredak i ugodnosti koje uživamo u 21. stoljeću, ne može se ne zapitati je li naša civilizacija negdje napravila gigantsku pogrešku.

Obiteljski život i obiteljske zajednice drastično su se promijenile samo u zadnjih 100 godina.

Sve veći broj razvoda brakova i sve manji broj novosklopljenih brakova, uz opadajući natalitet i sve veći broj izvanbračnih i istospolnih zajednica, jednočlanih kućanstava i samohranih obitelji u raznim kombinacijama upućuju na velike promjene i krizu obitelji.

Posljedice su: porast ovisnosti o opijatima²⁰, depresije²¹, stope samoubojstva²², nejednakosti²³  – i sve starije populacije koja se osjećaja usamljeno, odvojeno, nepovezano i nepovjerljivo (jer nikada nisu imali grupu/zajednicu/obitelj u kojoj su razvili osjećaj pripadnosti). Povezani članak: Evolucija Nesreće – pošast 21. stoljeća.

 U takvim uvjetima, članovi obitelji nažalost, sve manje vremena provode zajedno, pa je obitelj sve manje središte života njezinih članova. ²⁴

Roditelji, zbog niza objektivnih razloga (borbe za egzistenciju, vlastitih nerazriješenih trauma i problema iz djetinjstva) ali i subjektivnih razloga (nedovoljne osjetljivosti za potrebe svoje djece, nepronalaženja vremena za kvalitetno provođenje slobodnog vremena i komunikaciju sa svojim ukućanima) često nisu u mogućnosti svojoj djeci pružiti poticajno okruženje i dati smjernice za optimalan razvoj njihovih potencijala.

Istovremeno, od odgojno-obrazovnih ustanova, tj. države, očekuje se veći odgojni angažman i preuzimanje sve više obiteljskih funkcija.

S druge strane, odgojno-obrazovni djelatnici žale na sve veći porast devijacija u ponašanju djece pripisujući ih roditeljskom (ne)odgoju, a drugi pak ističu da se u školama premalo važnosti pridaje učenju osnovnih životnih vještina i vrijednosti (pri čemu škole zanemaruju odgojni karakter). Povezani članak: ŠTO VAS STVARNO UČE U ŠKOLAMA?

Treći pak krive medije (web portale, društvene mreže, filmske kuće i dr.) koji isključivim interesom za povećanjem dosega i stjecanjem profita niti ne pokazuju interes za odgoj djece.

Nažalost, takvo ”prebacivanje loptice” slama se na dječjim leđima i začarani krug se nastavlja.

Koje je moguće rješenje?

U posljednjih nekoliko godina došlo je do porasta novih životnih aranžmana koji unose ne biološke srodnike u obiteljske odnose.

Kohezijske zajednice privlače raznoliku populaciju: mlade profesionalce i umirovljenike, samohrane ljude i obitelji, poduzetnike i umjetnike.

Neke su zajednice višegeneracijske, dok druge odgovaraju specifičnoj populaciji, poput starijih osoba, samca ili obitelji.

Takve zajednice nastaju u seoskim i urbanim okruženjima i mogu uključivati male obiteljske kuće sa zajedničkim prostorima ili zgrade u stambenom stilu s manjim privatnim prostorima povezanim s komunalnim prostorom. ^{25 26}

To je pokret koji je započeo u Danskoj šezdesetih godina prošlog stoljeća –  obitelji su se krenule povezivati kako bi  podijelile odgovornost za brigu o djeci.

Danas je to međunarodni trend koji pokušava nadomjestiti vakuum koji je iza sebe ostavila tradicionalna obitelj.

Postoje mnoge razlike između takvih zajednica, ali zajedničko im je da svaka nudi ravnotežu privatnog i zajedničkog prostora dizajniranu posebno za poticanje interakcije u zajednici.

Stanovnici u zajednici donose odluke zajedno i uvažavaju potrebe svih članova.

Kuće su obično dizajnirane kako bi bile ekološki prihvatljive, a stanovnici često dijele određene resurse zajednice.

Zvuči vam poznato?

Izgleda se da se vraćamo svojim korijenima – suživotu  koji smo imali u prvotnim zajednicama, kad smo živjeli kao lovci i sakupljači.

Tako na web stranici CoAbode samohrane majke mogu pronaći druge samohrane majke zainteresirane za dijeljenje kuće, a tvrtka Common, koja je pokrenuta 2015. i upravlja s više od 25 zajednica, u sedam gradova, isto nudi mladim samcima.

Ovi eksperimenti, i njima slični, sugeriraju da, ljudi još uvijek žele fleksibilnost i privatnost koju su zadobili raspadom proširenih obitelji, ali da, isto tako, čeznu biti dio grupe sa kojom se mogu povezati i surađivati.

Te nove skupine Daniel Burns, politolog sa Sveučilišta u Dallasu, naziva “izgrađene obitelji”.

Hoće li one zamijeniti tradicionalne obitelji, ostaje otvoreno pitanje.

U međuvremenu, obitelj sa dva roditelja je tu da ostane.

Bez obzira na sve društvene i tehnološke promijene, nuklearna obitelj i dalje se pokazuje kao jedan od najboljih način života i odgajanja djec u 21. stoljeću.

1. Časopis Science, izdanje 6363, 659-662; 11/2017:
2. Kako bi spriječili genetske defekte uzrokovane prokreacijom sa krvnim srodnicima, članovi plemena imali su određene običaje i mehanizme kako bi to izbjegli, tzv. egzogamiju – članovi jednog klana / plemena morali su pronaći partnere iz susjednih grupa ili plemena, ako su željeli imati potomke.
3. Statistika o novosklopljenim brakovima i broju razvoda u EU
4. Statistika o broju brakova i razvoda u SAD-u
5. Rast broja kućanstava sa jednom osobom
6. Broj ljudi starijih od 65 godina koji žive sa svojom obitelji
7. Kućni ljubimci brojniji od djece u obiteljima SAD-a
8. Statistika plodnosti EU
9. Što je zemlja bogatija to je više ljudi koji žive sami
10. Efekti strukture obitelji na mentalno zdravlje djeteta
11. Financijske poteškoće samohranih roditelja u odgoju djece
12. Health Affairs, vol. 26, br. 2: Designing Children’s Health Care – Family Structure And Children’s Physical And Mental Health
13. Roditeljski gap (raskorak) u kvaliteti odgoja djece
14. Život u miješanim brakovima
15. Razlozi propasti miješanih brakova
16. Dobrobit djece u miješanim brakovima
17. Rizik od psiholoških teškoća među djecom koju su podigli skrbnički bake i djedovi
18. Istospolno roditeljstvo: znanstvena analiza
19. Još studija o utjecaju odrastanja u istospolnim zajednicama
20. Povećano korištenje antidepresiva
21. Usamljenost sve veći zdravstveni problem
22. Alarmantan rast samoubojstava
23. Nejednakost u porastu u cijelom svijetu
24. Sljedeći tekst nostalgično ilustrira promjene unutar obitelji koje su se zbile u rasponu od samo dvije generacije: „Kad sam bio dijete, obitelj se za stolom okupljala oko starijih i slušala njihove priče. Kad sam bio adolescent, okupljali smo se dnevnom boravku – gledali TV i igrali društvene igre. Danas sam odrastao i rijetko kad se okupljamo, a kad se i vidimo, svi samo gledaju u svoje ekrane…“
25. Zajednički život: rušenje zidova između obitelji i zajednica
26. Co-living zajednice u Europi

The post Smrt obitelji, sloboda pojedincu! appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.

Ako pokušamo i izgubimo, vidimo cijenu našeg neuspjeha.

Broj sati (vrijeme) i/ili kuna (novca) utrošenih u provedbi nečega što nije rezultiralo očekivanim ishodom.

Saznanje koje proizlazi iz neuspjeha trenutno je i poziva na neposrednu akciju kako bi izbjegli još veći gubitak.

S druge strane, nedjelovanje ne dovodi do nikakvih trenutnih reprekusija i/ili saznanja, već vas polako izjeda i uništava, sve dok ne bude prekasno da učinite išta kako bi izbjegli katastrofu koja se dugo spremala.

Tzv. „efekt akumuliranog učinka“ kaže da se svaki i najmanji pozitivni pomak u željenom smjeru postepeno akumulira i na kraju proizvodi izvanredne rezultate.

Istom logikom, svi pomaci u negativnom smjeru (koliko god beznačajni i maleni u tom trenutku bili) s vremenom i ponavljanjem stvaraju velike i nerješive probleme.

Koji su mehanizmi koji omogućavaju taj proces?

Krivci su svima dobro poznati (ne)prijatelji odugovlačenje i  neodlučnost!

Simptomi druženja s njima su mučnina, napetost, anksioznost i insomnia koji vas u kombinaciji sa iracionalnim strahom, brigom i sumnjom paraliziraju i od vašeg života stvaraju pakao.

Ako takvo stanje potraje duže vremena, ono vodi stvaranju depresije, apatije i kronične izmorenosti koja nije posljedica neispavanosti, stresa ili hormonalnog disbalansa (kako će vam reći mnogi psihijatri i propisati tablete za smirenje) već je rezultat neriješenih unutarnjih konflikta (neodlučnosti) i pomanjkanja djelovanja (odugovlačenja).

Kako izbjeći takvo stanje?

Donošenjem odluka i djelovanjem!

ODLUKA je antidot i mač s kojim uništavate neodlučnost i odugovlačenje!

Odluka je trenutak u kojemu mnoštvo glasova u vašoj glavi ustupa mjesto jednom jedinom.

Trenutak u kojemu se opredjeljujete za jedan put, prema točno određenom cilju, bez daljnjeg oklijevanja i premišljanja.

Trenutak mira u kojemu se vaši umni kapaciteti oslobađaju svih briga, konfuznih misli i osjećaja koji su ga sputavali da djeluje.

Svaki put kada donesete odluku vi napredujete.

Ako pođete u teretanu kada ste umorni i kad vam se ne da, kući ćete se vratit s osjećajem ponosa i osvježenja, jer ste učinili nešto dobro za sebe.

Ako ste željni pizze, ali umjesto toga odlučite naručiti salatu, navečer ćete biti zadovoljni sobom jer ste ispoštovali svoju prijašnju odluku da želite jesti zdravo.

Ako sjednete za radni stol i zagledate se u praznu stranicu koju trebate napisati, sigurno će izgledati zastrašujuće, no čim odlučite pisati, na pola napisane stranice nećete se sjećati trenutka kad “niste imali nikakvih ideja”.

Proces je očit – odluči, radi (djeluj), i rezultati neće izostati.

A kako smo već spomenuli u „Jedna stvar koja donosi sreću“ – morate NAPREDOVATI da bi se osjećali dobro!

Morate ZAVRŠAVATI započeto.

Morate se natjecati i POBIJEDITI!

Vaše ciljeve nije briga kako se osjećate ni kakve sve izgovore imate da opravdate njihovo neispunjenje.

Jedino što je na kraju bitno je, jeste li ih ostvarili ili ne?!

Upravo zato, kada vam se sljedeći put nešto „ne bude dalo“ je siguran znak da upravo to trebate učiniti!

Kroz djelovanje (akciju) dolazite s mjesta na kojemu ste na mjesto na koje želite biti.

Ne zavaravajte se i ne mislite da zaslužujete nešto više od onoga što trenutno imate.

TU STE GDJE ZASLUŽUJETE BITI!

Ako vam se to ne sviđa – učinite nešto u vezi toga!

Ali zapamtite da „vas ono što vas je dovelo ovdje nećete odvesti tamo.” – Dr. Marshall Goldsmith.

Napredak iziskuje hrabrost, odvažnost i žrtvu koju su malobrojni spremni podnijeti, a koja se ogleda u ostavljanju sigurnosti.

U nepoznatom – u kaosu i nesigurnosti nalaze se odgovori koje tražite – ključ vašeg napretka.

Donesite jednu odluku danas, koliko god mala i naoko nebitna vam izgledala, zakoračite u nepoznato i učinite prvi korak prema promijeni.

The post Kako pobijediti NEODLUČNOST?! appeared first on PROIZVODNJA PRISTANKA.